Veliko okupljanje

Srbi vade stare mape iz škrinja

Kako započeti ovaj tekst o aktualnim događanjima u Srbiji? Novinari su pokazali svoje umijeće. Oni stari su se osokolili činjenicom da su svi njihovi heroji iz 90-ih na broju (osim, dakako, preminulih), a to je bilo doba kad su ti stari novinari mogli pisati bezumne hvalospjeve fašističkoj bulumenti koja je radila zvjerstva po susjedstvu i doma. Oni prefrigani mirno su pljačkali sve do čega se moglo doći (a moglo se do skoro svega) i hrabro uzvikivali ratne pokliče. Mladi novinari su napokon dobili priliku iskazati svu svoju nepismenost, kako ne bi zaostajali za iskusnim kolegama. Dobili smo mješavinu starog i novokomponiranog novinarstva čiji je zajednički imenitelj fašizam u liku oslobođenog vojvode.

Stigao je Šešelj. Vjerujem, iznenada. Njegovi sljedbenici, koje je izdajničko krilo pod vodstvom dua Toma-Aca razvlastilo i poslalo na margine politike, dočekali su ga poput mesije. Njihova su očekivanja velika, poglavito u povratku na vlast koja u Srbiji znači novac i moć bez odgovornosti. Većina je svjesna da su im šanse male, ali tog mišljenja nisu odbjegli Šešeljevi suradnici. Jedan je iznenada uzeo godišnji odmor i otputovao na Svetu goru, u Grčku, a drugi mlati praznu slamu po propalim srpskim gigantima, obećavajući boljitak koji „samo što nije stigao“. Kolege po činu (oba su četnički vojvode) nisu samo bivše stranačke kolege, nego i kumovi, naime Tomo je krstio jednoga Šešeljeva sina. Ispunjeni su svi uvjeti za maksimalni zaplet ove drame.

Odjednom mi nešto nije dobro. Imam i napismeno.

Vratio se vojvoda, ali zašto? On sam veli da mu je prioritet svrgavanje veleizdajnika na vlasti, te prekid bilo kakvih pregovora s EU i okretanje Rusiji tako da se ne ostavi ni trunka sumnje u politički pravac Srbije. Neki vele, poput onog ošišanog Mirinog čupavca Vulina, da je Šešelja poslala SAD da destabilizira stabilnu situaciju u Srbiji. I sad, kako ovo da prosječno inteligentan čovjek shvati? Ako je cilj SAD da Srbiju uvuče u EU, te na taj način otme iz ruku Putina, zašto je pustila čovjeka koji želi upravo suprotno? Da testira Vučića? Ili da isprovocira narodno nezadovoljstvo? Budući je svim pametnima jasno da sud u Haagu ne sudi, nego donosi nečije političke odluke, iza ovog Šešeljevog puštanja na slobodu bez presude sigurno stoji neka namjera. Usudio bih se reći da se radi o pokušaju urušavanja pljačkaškog sustava kakvog imamo u Srbiji, te izazivanja velikih nemira, ali ne zbog promjene državne politike, nego zbog preteškog ekonomskog položaja velike većine stanovništva. A nema boljeg čovjeka za raditi sranja od Šešelja.

Jesu li ugrožena prava manjina njegovim dolaskom? Morat ću reći direktno, kako ne bi ostavio nedorečenim ono što doista mislim: hoće li Hrvati imati problema? Eto, baš jučer, novinari odlaze u Hrtkovce i ne mogu pronaći niti jednoga tko bi nešto rekao o  teroru 90-ih godina. Još jedan dokaz moje tvrdnje da je novinarstvo u Srba svedeno na izvješća o Soraji i Ceci. Tko bi mogao svjedočiti, kad su Hrtkovci praktički ostali bez Hrvata? I ne samo Hrtkovci, nego većina mjesta u kojima su Hrvati činili većinu ili značajnu manjinu. Mogu misliti kako bi izgledalo novinarsko izvješće iz Slankamena, u kom također nema više Hrvata (ima još malo katolika). Novinar upita prolaznika u ulici Vojvode Mišića: „Sjećate li se protjerivanja Hrvata 90-ih godina?“ Ovaj veli: „Tko vam je to rekao? Nitko Hrvate nije pipnuo, nego su oni mijenjali imanja sa Srbima iz Hrvatske i svaki puta prošli mnogostruko bolje u toj zamjeni!“ Nitko ne bi spomenuo 52 bombe bačene u hrvatske kuće, silovane djevojke, prisilno mobilizirane Hrvate, a zatim prebijane od strane policije. Prava slika dobila bi se u Hrvatskoj, kad bi oni odseljeni Hrvati ispričali svoje priče, a one bi bile dobri predlošci za horror filmove.

Srbija tolerira sve manjine, osim Hrvata i Albanaca. Budući su Albanci nestali sjeverno od Preševa (vrlo malo ih je u Vojvodini, beznačajan broj), ostali su Hrvati kao neprijateljska skupina unutar skladnog srpskog društva. Ovo su skužili oni na sjeveru, koji sebe zovu Bunjevcima, te dobivaju od Srbije brojne benefite zbog bijega iz hrvatskog korpusa. I taj mali broj Hrvata nije ničija briga, moglo bi se reći da su svima teret. Zato se nitko i ne pita kako se ta mala nedoklana skupina ljudi osjeća kad se jedan od glavnih krvnika našao na slobodi? Mogu reći iz vlastitog iskustva da mi nije svejedno, te da ću budno pratiti nastalu situaciju, kako me ne bi zateklo nepripremljenog moguće fašističko orgijanje. Jedino bi se dragi Bog mogao pobrinuti da me ove neizvjesnosti liši.

Dobri učenici loših učitelja

Ovdje žive Hrvati, Bunjevci, Mađari,...

Prošla je skoro nezamjetno, skoro kao gay-parada, izborna skupština za Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV), zastupničko tijelo hrvatske manjine u Srbiji. Budući ovaj tekst čitaju i oni koji nikada nisu, ili su tek ponekad čuli za HNV, evo kratkog podsjećanja. Kad je napokon Srbija priznala da na svom teritoriju žive ljudi koji za sebe vele da su Hrvati, nekako iste godine zakonski je predvidjela da ti ljudi imaju svoje zastupničko tijelo koje treba skrbiti o obrazovanju, informiranju, uporabi jezika i njegovanju kulturne tradicije ove manjinske grupe.

Fala Bogu, dočekat ću mirovinu
radeći za DSHV

 Proces utemeljenja prvog saziva HNV-a trajao je kratko, u njemu je aktivno sudjelovala i hrvatska diplomacija netom udomljena u Beogradu, a glavnu su riječ vodila gospoda iz Subotice, grada na krajnjem sjeveru Srbije, u kojem Srbija dopušta da žive i tamburaju Hrvati. Iste 2002. godine, došlo je do oštrih sukoba u DSHV-u, političkoj stranci koja je trebala skrbiti o političkoj zastupljenosti Hrvata, ali o tome se malo znalo izvan subotičkog atara. U Beogradu, Zemunu i većem dijelu Srijema, prepolovljena hrvatska zajednica tek što je za sebe mogla reći da je preživjela, a već se pojavio novi problem. Htjeli su dobiti svoje zasluženo mjesto u HNV-u, ali to nikako nije moglo bez „blagoslova“ subotičke elite, a ona je bila u fazi raspadanja, odnosno totalne prekompozicije.

I ja imam dobru plaću, zahvaljujući HNV-u

 Mi smo u Srijemu znali za Belu Tonkovića, čovjek se znao pokatkad pojaviti na TV-u ili u tisku javno se zauzeti za nas, ali ništa izvan toga. Iz podijeljenog DSHV-a iznikla je jedna „struja“ koja je htjela parirati političkoj vrhuški tako što bi uključila u HNV i takozvane kulturne djelatnike, odnosno osobe izvan subotičkoga kruga, angažirane Hrvate, koji bi mogli zastupati Srijem, Podunavlje i dio subotičke populacije nenaklonjene DSHV-u. Tako je na prvu elektorsku skupštinu došao i znatan broj tih osoba, koje su na koncu tvorile većinu. Kako je to izgledalo iz srijemske vizure? Već nam se zgadio politički život u Srbiji, a u okviru njega i DSHV kao politička partija subotičkih Hrvata, pa smo (naivno) vjerovali da će ovo nadstranačko tijelo doista skrbiti o našim temeljnim pravima. Ovo se prije svega odnosilo na pravo na njegovanje vlastitoga jezika i kulture, te zastupljenost u državnim tijelima sukladno međudržavnom sporazumu Hrvatske i Srbije o zaštiti manjina. Možda je tako i počelo, te 2002. godine, i jednim dijelom se nastavilo 2003. godine, uz porođajne muke oko institucionaliziranja svega i svačega što ima veze s Hrvatima. 

Srijem ga predlaže za doživotnog
predsjednika DSHV-a

Onda je izvršen politički puč od strane DSHV-a, koji je želio povratiti utjecaj kojega je izgubio prevlašću „kulturnjaka“ i to mu je uspjelo. Već 2004. godine počelo je smjenjivanje na najgori način, podmetanjem afera, javnim prozivanjem istaknutih vijećnika i mnogih izvan Vijeća koji se nisu s pučistima slagali. Pljuštale su ostavke korumpiranih vijećnika koje su dovele do blokade rada Vijeća, potom su se ti isti vijećnici vraćali sve dok DSHV preuzeo apsolutnu kontrolu. Predvoditelji ovoga puča svakako su Kuntić, Groznica i Bačić, te sam sebi dao za pravo čitavu ovu političku kvazi-strukturu nazvati KGB-klan. Opet je Srijem platio visoku cijenu! Kao rezultat ovoga puča, nestali su sa javne scene mnogi angažirani Hrvati, nestale su čitave udruge poput slankamenskog „Stjepana Radića“, uništene su ambicije i ideje kako da se hrvatska zajednica postavi na posve novim obrascima u suglasnosti s novim okruženjem, a hrvatska zajednica postala sinonim za nepotizam i licemjerstvo. Okoristili su se gospoda iz KGB-klana i nekoliko njima bliskih osoba, zasjedanjem u udobne naslonjače Skupštine, Vlade Vojvodine, ZKVH i Hrvatske riječi.

S osobitom pozornošću pratimo izbor za novi HNV

Ovakav scenarij ne bi napisao ni Vojislav Šešelj skupa sa svim najboljim suradnicima, od kojih je većina danas na vlasti u Srbiji.

Kad se KGB-klan učvrstio na udobnim položajima, nastojao je to stanje zauvijek konzervirati i to je činio i na posljednjim listopadskim izborima za HNV. Ovo mu svakako ne bi uspjelo bez potpore hrvatske diplomacije, ali i srpskih vlasti, jer svima njima odgovara da imaju takve Hrvate kao sugovornike kod rješavanja pitanja od značaja za hrvatsku zajednicu u Srbiji.

Čestitamo KGB-u na pobjedi.
Njihova pobjeda je i naša pobjeda.

 Nas Hrvate u Srijemu praktički uopće ne zanima hoće li djeca u nekoj školi u okolici Subotice imati nastavu na hrvatskom jeziku, kad se to kod nas ne može dogoditi niti u jednom mjestu. Naš je interes da nam se djelatno pomogne u organiziranju kulturnih, političkih i svakih drugih djelatnosti, dok još postoji povijesno sjećanje na naše podrijetlo i ne tako davnu slavnu prošlost. Sve suprotno od toga radio je KGB od 2004. godine, ne vidim naznake da će se tu bilo što promijeniti. Ono što je mene posebno zanimalo jest koliko će elektora doći iz Srijema, a došlo ih je tridesetak. Edo Španović je odradio posao u Mitrovici, te poslao skoro polovicu srijemskih elektora, šestorica su došla iz Rume, četvero iz Beograda. Stigle su i čestitke.

U ime Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i u svoje osobno ime, predstojnica ovoga Ureda Darija Krstičević uputila je najiskrenije čestitke povodom izbornog uspjeha liste koju predvodi dr. Slaven Bačić.
«U svojem proteklom mandatu bili ste vrlo motivirani i aktivni te ste poduzimali kvalitetne korake kojima se podizala razina ostvarivanja manjinskih prava, sukladno prihvaćenim europskim standardima o zaštiti manjina i na temelju potpisanih međudržavnih sporazuma», napisala je ona. «To ćete, sigurni smo, nastaviti i u ovome mandatu. U tim i takvim nastojanjima Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i nadalje će Vam biti pouzdan partner», kaže u poruci Darija Krstičević.

U ime Veleposlanstva Republike Hrvatske i u svoje osobno ime, veleposlanik Gordan Markotić u čestitki je rekao da izborni rezultati potvrđuju kako su dosadašnji napori Hrvatskog nacionalnog vijeća kao i program koji su predstavili prepoznati u hrvatskoj zajednici. 
«Povezivanje ukupne hrvatske zajednice uz sve njene različitosti i teritorijalne disperziranosti te daljnja nastojanja u punom ostvarivanju prava u području obrazovanja, službene uporabe jezika i pisma kao i u području kulture i informiranja predstavljaju nemali zadatak i izazov koji je pred Vama, vijećnicima s Vaše liste koji predstavljaju većinu, kao i svim vijećnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća», navodi se u čestitki.

Ne mogu ustati, a da mogu...

Želim i ja čestitati.

Svim vijećnicima novoga saziva HNV-a želim da složno podižu ruke kad se budu donosile odluke od vitalnog značaja za plaćene Hrvate, jer od osobne sreće istih ovisi i naša vlastita sreća.

Nemojte ovo shvatiti ironično, jer doista tako i mislim. Ovakav HNV i ne služi ničemu, osim zadovoljavanju egzistencijalnih potreba nekolicine ljudi koji ne mogu naći drugo pošteno zaposlenje. Pravo čudo, s obzirom na akademske titule ispred većine njihovih imena. Lijep pozdrav iz Srijema od svih onih Hrvata koji svojim poštenim radom zarađuju za kruh. Morate prihvatiti da ima nas koji neće šutjeti, čak i ako napravite nešto dobro.

U Zemunu, o blagdanu Svih Svetih, 2014. godine