Veliko okupljanje

Srbi vade stare mape iz škrinja

Kako započeti ovaj tekst o aktualnim događanjima u Srbiji? Novinari su pokazali svoje umijeće. Oni stari su se osokolili činjenicom da su svi njihovi heroji iz 90-ih na broju (osim, dakako, preminulih), a to je bilo doba kad su ti stari novinari mogli pisati bezumne hvalospjeve fašističkoj bulumenti koja je radila zvjerstva po susjedstvu i doma. Oni prefrigani mirno su pljačkali sve do čega se moglo doći (a moglo se do skoro svega) i hrabro uzvikivali ratne pokliče. Mladi novinari su napokon dobili priliku iskazati svu svoju nepismenost, kako ne bi zaostajali za iskusnim kolegama. Dobili smo mješavinu starog i novokomponiranog novinarstva čiji je zajednički imenitelj fašizam u liku oslobođenog vojvode.

Stigao je Šešelj. Vjerujem, iznenada. Njegovi sljedbenici, koje je izdajničko krilo pod vodstvom dua Toma-Aca razvlastilo i poslalo na margine politike, dočekali su ga poput mesije. Njihova su očekivanja velika, poglavito u povratku na vlast koja u Srbiji znači novac i moć bez odgovornosti. Većina je svjesna da su im šanse male, ali tog mišljenja nisu odbjegli Šešeljevi suradnici. Jedan je iznenada uzeo godišnji odmor i otputovao na Svetu goru, u Grčku, a drugi mlati praznu slamu po propalim srpskim gigantima, obećavajući boljitak koji „samo što nije stigao“. Kolege po činu (oba su četnički vojvode) nisu samo bivše stranačke kolege, nego i kumovi, naime Tomo je krstio jednoga Šešeljeva sina. Ispunjeni su svi uvjeti za maksimalni zaplet ove drame.

Odjednom mi nešto nije dobro. Imam i napismeno.

Vratio se vojvoda, ali zašto? On sam veli da mu je prioritet svrgavanje veleizdajnika na vlasti, te prekid bilo kakvih pregovora s EU i okretanje Rusiji tako da se ne ostavi ni trunka sumnje u politički pravac Srbije. Neki vele, poput onog ošišanog Mirinog čupavca Vulina, da je Šešelja poslala SAD da destabilizira stabilnu situaciju u Srbiji. I sad, kako ovo da prosječno inteligentan čovjek shvati? Ako je cilj SAD da Srbiju uvuče u EU, te na taj način otme iz ruku Putina, zašto je pustila čovjeka koji želi upravo suprotno? Da testira Vučića? Ili da isprovocira narodno nezadovoljstvo? Budući je svim pametnima jasno da sud u Haagu ne sudi, nego donosi nečije političke odluke, iza ovog Šešeljevog puštanja na slobodu bez presude sigurno stoji neka namjera. Usudio bih se reći da se radi o pokušaju urušavanja pljačkaškog sustava kakvog imamo u Srbiji, te izazivanja velikih nemira, ali ne zbog promjene državne politike, nego zbog preteškog ekonomskog položaja velike većine stanovništva. A nema boljeg čovjeka za raditi sranja od Šešelja.

Jesu li ugrožena prava manjina njegovim dolaskom? Morat ću reći direktno, kako ne bi ostavio nedorečenim ono što doista mislim: hoće li Hrvati imati problema? Eto, baš jučer, novinari odlaze u Hrtkovce i ne mogu pronaći niti jednoga tko bi nešto rekao o  teroru 90-ih godina. Još jedan dokaz moje tvrdnje da je novinarstvo u Srba svedeno na izvješća o Soraji i Ceci. Tko bi mogao svjedočiti, kad su Hrtkovci praktički ostali bez Hrvata? I ne samo Hrtkovci, nego većina mjesta u kojima su Hrvati činili većinu ili značajnu manjinu. Mogu misliti kako bi izgledalo novinarsko izvješće iz Slankamena, u kom također nema više Hrvata (ima još malo katolika). Novinar upita prolaznika u ulici Vojvode Mišića: „Sjećate li se protjerivanja Hrvata 90-ih godina?“ Ovaj veli: „Tko vam je to rekao? Nitko Hrvate nije pipnuo, nego su oni mijenjali imanja sa Srbima iz Hrvatske i svaki puta prošli mnogostruko bolje u toj zamjeni!“ Nitko ne bi spomenuo 52 bombe bačene u hrvatske kuće, silovane djevojke, prisilno mobilizirane Hrvate, a zatim prebijane od strane policije. Prava slika dobila bi se u Hrvatskoj, kad bi oni odseljeni Hrvati ispričali svoje priče, a one bi bile dobri predlošci za horror filmove.

Srbija tolerira sve manjine, osim Hrvata i Albanaca. Budući su Albanci nestali sjeverno od Preševa (vrlo malo ih je u Vojvodini, beznačajan broj), ostali su Hrvati kao neprijateljska skupina unutar skladnog srpskog društva. Ovo su skužili oni na sjeveru, koji sebe zovu Bunjevcima, te dobivaju od Srbije brojne benefite zbog bijega iz hrvatskog korpusa. I taj mali broj Hrvata nije ničija briga, moglo bi se reći da su svima teret. Zato se nitko i ne pita kako se ta mala nedoklana skupina ljudi osjeća kad se jedan od glavnih krvnika našao na slobodi? Mogu reći iz vlastitog iskustva da mi nije svejedno, te da ću budno pratiti nastalu situaciju, kako me ne bi zateklo nepripremljenog moguće fašističko orgijanje. Jedino bi se dragi Bog mogao pobrinuti da me ove neizvjesnosti liši.