01 srpnja 2011

Prvi srpski TV šovinizam

Srpski medijski prostor uvijek je imao vrsne humoriste, te povremeno vrlo dobre satiričare. Još u komunističko doba, često su znali iskočiti iz zadanih parametara pojedini novinari, publicisti ili glumci, a nije bio rijedak slučaj da su neki završavali prijevremenim umirovljenjem ili totalnim udaljavanjem iz javnosti. Jedan od takvih vrsnih satiričara bio je i pokojni Milovan Ilić Minimaks. Na žalost, upamtio sam ga i po najgorem šovinizmu, osobito prema Hrvatima i Albancima. Prvi ozbiljniji incident napravio je na glazbenom festivalu Mesam, što se je počeo održavati u Beogradu kasnih 80-ih godina. Ilić je bio voditeljem dodjele nagrada, pa je prozvao Arsena Dedića i Gabi Novak na pozornicu. Istaknuti hrvatski umjetnici bili su odjeveni u svečano crno ruho.

- Arsen, je li to što ste obukli crno znakovito, ili...? - provocirao je Ilić.
Arsen nije otprve shvatio nakanu, pa je prešutio. No, Ilić je nastavio:
- Dakle, budući da dolazite iz Zagreba, vjerojatno je crna boja ondje popularnija od drugih.
Na ovu bezobraznu provokaciju, Arsen i Gabi su sišli s pozornice i napravili mali skandal. No, u srpskim medijima nije osuđivan Ilić, nego hrvatski umjetnici koji se, eto, ne znaju našaliti.

Nekoliko dana nakon ovog incidenta, Ilić je u svojoj autorskoj emisiji ispričao vic.
"Otišao sam prije nekoliko dana u Zagreb. Htio sam se provozati tramvajem, pa sam na Trgu sjeo u jednoga. Dogodila se zanimljiva situacija: ja sjedoh - svi sjedoše, ja ustah - svi ustaše!"

Ovaj je vic, nakon incidenta s Arsenom i Gabi, doživio ovacije na otvorenoj srpskoj sceni. Očito ruganje Hrvatima i podsjećanje na ustašku prošlost nailazi na svoje obožavatelje.

Ilićevo šovinističko divljanje bilo je zamjetno neposredno pred rat 90-ih. Dosta toga se može pronaći na Internetu, ali sam odabrao jednu snimku iz emisije u kojoj mu je gost bio Vojislav Šešelj. Obratite pozornost na reakcije publike na očite šovinističke (pa čak i fašističke) Šešeljeve izjave. Nekoliko tjedana nakon ove emisije, srpske su postrojbe počele provoditi Šešeljev plan, dakle Ilićeva satira nije bila satira, već zlokobni nagovještaj zločina.



Godina je 2011. Na privatnoj srpskoj televiziji pretenciozna naziva Prva srpska televizija, pojavio se Ivan Ivanović, nasljednik Milovana Ilića Minimaksa. Njegova emisija, po uzoru na zapadne Stand Up humoristične emisije, postala je vrlo gledana zbog vulgarnog izričaja voditelja, ali i ponovnih šovinističkih "pošalica". Omiljene teme su mu katolici i Hrvati. Katolike je svrstao među pedofile, Svetog oca kao vodećeg pedofila među njima, a Hrvate - pa oni su oduvijek bili ustaše, pa zašto bi se nešto mijenjalo u tom stereotipu, kad publika to voli slušati. Ipak, u jednoj od svibanjskih emisija, Ivanović je ispričao vic, koji ću parafrazirati:

"Novi vođa Al Quaide odlučio je osvetiti se Europljanima, tako što će na njih baciti atomsku bombu. Predlažem da sačeka još dvije godine da u EU uđe i Hrvatska, pa da je onda upotrijebi!"

Na ovu "šalu" i nekoliko vrlo vulgarnih "šala"u svezi posjeta Svetog oca Hrvatskoj u lipnju, reagirala je jedna mala stranka, Demokratska zajednica Hrvata, uputivši otvoreno pismo državnoj instituciji koja izdaje nacionalne dozvole medijima u kojem se traži da se Prvoj srpskoj televiziji oduzme dozvola zbog govora mržnje. Predsjednik DZH, Đorđe Čović, bio je pozvan u specijalnu emisiju ove televizijske kuće, skupa sa spomenutim šaljivdžijom Ivanovićem, u kojoj su ga pet voditeljki jednostavno - samljeli. Naravno, nisu htjeli pustiti inkriminirane snimke, nego su iz ovog slučaja izašli tako što su "dokazali" kako Hrvati nemaju smisa za humor, te ne razumiju niti "obične" šale. Ivanović se, krajnje bezobrazno, obraćao gospodinu Čoviću, a na njegova pojašnjenja ignorantski i ponižavajuće se nalaktio na naslonjač, praveći grimase koje je publika burno pozdravljala.
Ista publika kao ona Šešeljeva prije dvadeset godina.
Isti naboj kao onaj Ilićev prije dvadeset godina.
Ispalo je da se DZH i njezin predsjednik moraju braniti, kao da su oni zagovornici govora mržnje!
Jest, mora se priznati, Đorđe Čović nije se snašao. On je ponavljao navode iz otvorenoga pisma, pokušavao izvući barem jedan smješak ili odobravanje kod voditeljki i publike, no očito je doveden u studio radi ismijavanja.
Sve smo ovo već vidjeli. Lijepo je rekao mladi srpski političar Čedomir Antić: "Trebamo biti svjesni da su Srbi i Hrvati dva neprijateljska susjedna naroda koji svoja neriješena pitanja nisu riješili posljednjim ratom."
Jedino što želim izvući kao zaključak jest moja potpora gospodinu Čoviću što je, unatoč spoznaji o unaprijed izgubljenoj bitci, smogao hrabrosti da izrekne ono što svi Hrvati osjećaju u Srbiji: da ih se bezočno izlaže šovinističkom izrugivanju.

1 komentar:

RobyNS kaže...

Čović je ispao tragi-komičan,malo je reći da se nije snašao...obrukao je sebe i svoju stranku,a samo je hteo par političkih poena. Realno Ivanović više pravi "šale" na račun presednika Tadića, Koštunice, Velje Ilića i Karleuše nego li Hrvata,Arapa ili Amerikanaca. Nesviđa mi se Ivanović kao pojava kao i njegov humor,ali previše je optužiti ga za nacionalizam zbog same strukture njegove emisije.