01 veljače 2010

Umro je drug Tito.

Čitam na stranicama RTV Vojvodina kako je u Subotici održan znanstveni skup na temu ugroženosti nacionalnog identiteta vojvođanskih Hrvata. Temeljno je pitanje bilo zašto se Hrvati odriču svog identiteta bježanjem u "neopredijeljeni" ili već poznato: Jugoslaveni, Vojvođani, Sremci, Bunjevci, Šokci,... Nema, naravno, u medijima opširnijih izvješća s ovoga skupa, osim šturih informacija prenijetih u Večernjaku. Barem nisam pronašao više. No, i ono što sam pročitao bilo mi je posve dovoljno da sklopim cjelovitu sliku.
Poznato je s koliko se ignorancije srpska država odnosi naspram Hrvata u svojoj državi, jer je njezin strateški interes da ova zajednica bude beznačajna u političkom, kulturnom i svakom drugom smislu. O tome sam pisao, pisali su i drugi prije mene, pa ne bih sada zalazio u daleku prošlost tražeći uzroke takvom stanju. Osvrnut ću se na posljednjih nekoliko godina, kako je Hrvatima u Srbiji priznat status nacionalne manjine. Taj se čin dogodio 2002. godine, nakon pada Miloševića. Hrvati s dobili Hrvatsko Nacionalno Vijeće (HNV), u koje su ušli posvađani Subotičani, te poneki entuzijast iz Srijema i Podunavlja. Dobro se sjećam da je jedan od članova HNV-a odmah inicirao održavanje znanstvenoga skupa čija bi tema bila vezana uz probleme nacionalne opstojnosti Hrvata u Srbji, a čiji bi zaključci obvezivali javne djelatnike na dosljedno provođenje, s ciljem očuvanja istog tog identiteta, osobito kod mladeži. Neću mu spominjati ime, ali čovjek je doživjeo osude od strane "kulturne elite" prije svega u Srijemu. Danas, kad se u birački popis u Srijemu prijavilo svega nekoliko stotina Hrvata (a procjena je da nas ima pedeset puta više!), kad Hrvata nema čak ni u lokalnim medijima, a kulturne manifestacije se svode na proslavu Božića, pokazuje se da je znanstveni skup u Subotici došao prekasno najmanje sedam godina. Kad se u startu stvari nisu postavile na svoje mjesto, poslije je teško ispravljati, kao kad se na kući ne naprave dobri temelji.
Cijenjeni profesor Đuro Vidmarović rekao je, kako mediji navode, da kriza identiteta vodi tihoj asimilaciji, ili političkim zlouporabama i tomu neću ništa dodati. Mogu samo potvrditi moje već poznate zaključke da je za trenutačno stanje jedini krivac subotička politička elita, sastavljena od nekompetentnih i nesposobnih osoba, koja se vodi vlastitim materijalnim interesima i čiji domet jedva da prelazi granice subotičke općine. Ne čudi što su dali potporu sličnim likovima iz ostalih dijelova države, prije svih iz Srijema i Beograda, te tako postali sudionicima procesa kojega prof. Vidmarović točno naziva tihom asimilacijom. Da nije bilo kratke vijesti na RTV portalu, ne bih ovome posvetio niti jedan redak. Ali, možda će netko od Hrvata podrijetlom iz Srijema pročitati ovaj tekst, pa sam morao na kratko reagirati. Jedina ozbiljna i profesionalna udruga kulture "Hrvatska riječ" (koju financira država) ima svoju uređivačku politiku u kojoj posljednju riječ imaju politčki prvaci, a ovi ne dopuštaju kritičke tonove na svoj račun. Cenzura u izvornom obliku! Sve je lijepo, cvijeće, ljubičice, Hrvati smiju tamburati i pjevati (bolje ako je na srpskom, nego na hrvatskom), imaju i jedan Zavod za kulturu u kom opet neki zaslužni Hrvati zarađuju svoj kruh, a po biračkom popisu ispadne da Hrvata, zapravo, i nema. Možda zato u nekim kulturnim udrugama s hrvatskim predznakom voditelji pojedinih odjela nisu Hrvati, ne može se čuti hrvatska riječ, ali se redovito dobivaju sredstva za "promicanje i njegovanje hrvatskog jezika i kulture" od matične "domovine" Hrvatske.
Kasno je, dakle, za znanstveni skup s ovakvom temom, osobito kad se radi o Srijemu. Možda i ne bi bilo kasno, kad bi s toga skupa do svakoga Hrvata u Srbiji stigao glas kako ga se nije odrekla njegova država i njegov narod, pod uvjetom da se ni on njih nije odrekao. A takvoga glasa nema, niti je izgledno da će ga biti. Ostaje samo onima koji su svjesni svog identiteta da u svojim obiteljima naprave ono što bi trebale učiniti političke i kulturne elite, jer njima je lijepo uživati u blagodatima srpskog establishmenta potajno se busajući u hrvatska prsa u intimnom krugu obožavatelja. I nek mi nitko ne kaže ništa loše za Hercegovce, kad vidim kakvi su ovi "pravi" Bunjevci, Šokci, Sremci,... kojima sam posvetio naslov ovoga posta. Možda ih trgne iz dubokog sna!

Broj komentara: 6:

Pero Panonski kaže...

Sto pametno reci? Ja jos uvijek smatram da je "pad" hrvatskog stanovnistva u na podrucju Vojvodine i beogradskog okruga (da budemo zemljopisno tocni) produkt svega i svacega, ali od blizih dogadjaja sigurno Tudjmanove politike koje je jednostavno odlucila okrenuti obraz, a protjerivanje iskoristiti da bi se pokrpala hrvatska demografska rupa. Ali kao sto kazem, hrvatskoj se drzavi fucka za Hrvate na vlastitom ozemlju, a duplo vise za one izvan granice.

Rvat u emigraciji kaže...

Sve sam razumio osim naslova odnosno njegove veze sa tekstom.

Anonimno kaže...

Nije bilo potrebe za krpanjem hrvatske demografske rupe jer je iz Hrvatske otišlo 150 000 Srba.

CroSirmium kaže...

@Rvat u emigraciji
Htio sam reći kako su subotički prvaci još uvijek negdje na polovici XX. stoljeća, dok je famozni "ključ" morao biti ispoštovan kod formiranja lokalne vlasti.

Anonimno kaže...

Pozdrav iz Novoga Sada! Rado čitam Vaše tekstove, ali na žalost ne čitaju ih oni koji bi trebali.

Владимир Нимчевић kaže...

Jesi li čitao od Ivana Ivanića "O Bunjevcima"? A, pretpostavljam da si upućen pa mi možeš preporučiti jednu etnografsku knjigu o Bunjevcima, a da nije novijeg doba, da ju je pisao hrvatski etnograf, a ne član Matice sprske. Hvala unapred! :) Poseti moj blog http://www.ljubiteljidosade.blogspot.com/ gde možeš naići na neke slike gde se vidi tambura ili neki motiv iz naše ravnice :)