18 studenoga 2009

Trojedno Kraljevstvo

Dok Hrvatska ima temeljni problem ustrojstva države, premda joj je Ustav posve precizan i ne ostavlja puno mjesta za slobodno interpretiranje, Srbija je ovoga tjedna napokon definirala državno ustrojstvo, javno, bez rezerve i mogućeg drukčijeg tumačenja. Možda to neće biti dovoljno objašnjeno ovome tekstu, ali sve činjenice idu tome u prilog. Srbija je, po Ustavu, sekularna država, no to uopće nije točno. Ona je polagano prerastala u feudalnu despotiju, čiji je prvi despot bio Milošević, a danas je po svim elementima postala klerikalna kraljevina sa trojednom diobom vlasti (zvuči li poznato?). Vrhovni vladar je SPC, odnosno elita u SPC. oličena u patrijarhu i njegovom timu i niti jedna odluka države ne smije se donositi bez suglasnosti (a često i na inicijativu) vrhovnog poglavara. Drugi temelj kraljevine predstavlja krupni kapital, nastao iz sveopće pljačke narodne imovine (a i ona je nastala pljačkom) i prepoznatljiv je u liku srpskih oligarha među kojima zamjetno mjesto pripada Miroslavu Miškoviću, ali nije on jedini. I, na koncu (i doista na koncu), tu je predsjednik države, onaj koji ima zadaću artikulirati sve odluke koje prve dvije poluge kraljevine donesu. Nema drugih ovlasti za predsjednika države, osim ceremonijalnih. Zapravo, ne bi se ni trebao zvati predsjednikom, nego glasnogovornikom.
Netko će reći kako su ovo riječi razočaranog i gnjevnog građanina. Prosudite sami prema slijedećem profilu.
Srbija mi nije dala ništa! Školovao sam se i kupio stan vlastitim novcima, nemam državni posao, nemam privilegije koje proistječu od države, dakle, živim od vlastitoga znanja i rada. S druge strane, država mi uzima najviše što može! Tjerala me u rat, kožu s leđa mi dere preko poreza, a osobito me cijeni kao pripadnika gnjusne manjine. Nemam za što zahvaliti državi Srbiji, osim što mi je poštedila život u jednom kritičnom trenutku kad on nije vrijedio više od života plosnatog crva.
U ovom trenutku kad je inaugurirano trojedno kraljevstvo, Srbija je i formalno postala pravoslavna džamahirija, u izvornom obliku.
Sprovod srpskoga patrijarha bio je završni čin krunisanja. Država je prekršila vlastiti republikanski Ustav i brutalno uspostavila despotsku vlast. Tek sad nemam poštovanje prema ovoj državi i nitko me neće natjerati na izbore, ma koliko to predstavljali kao vrhunski demokratski doseg (jedan čovjek - jedan glas).
Hrvatska će uskoro dobiti novoga predsjednika. Nije svejedno tko će sjesti na stolac u Pantovčaku, osobito u ovome trenutku kad se lomi budućnost Hrvatske u okvirima EU. Euro skeptici (među kojima sam i ja) ne trebaju praviti bilo kakvu usporedbu sa Srbijom. Nije RKC u toj mjeri retrogradna sila u Hrvatskoj koja ju vuče unatrag, iako se ponekad čini kako se više bavi politikom nego je to normalno. Konformistički pristup hrvatskih glasača vjerojatno će ići u prilog pobjedi kandidata SDP-a, a njemu će pripasti čast ("čast") da postane predvodnik hrvatskim guskama. Nije nam to prvi puta. Samo, u tom slučaju ponovno ćemo morati poduzimati mjere na nacionalnom osvješćivanju, a taj će "posao" imati nove generacije neopterećene komunističkom prošlosti. Samo neka se ne ugledaju na istočne susjede i njihovo trojedno kraljevstvo srednjevjekovnoga tipa.

Broj komentara: 6:

Anonimno kaže...

I ja sam se školovao sam (školovali su me roditelji) kao svi ljudi koje znam, pa i Vi. I ja sam kupio stan vlastitim novcima kao i Vi. Nemam državni posao, i nemam nikakve privilegije, živim od vlastitog znanja i rada kao i Vi. Plaćam porez (svugde u svetu ljudi to, uglavnom, smatraju deranjem kože sa leđa)kao i Vi. Država me ceni kao i svakog "pripadnika gnusne manjimne". I mene je država terala u rat, ali ja nisam išao kao ni Vi.
Ne pripadam ni jednoj manjini, ali mi nije jasno zašto biste se Vi trebali razlikovati od mene i u čemu.

Anonimno kaže...

Dobro ste objasnili u tekstu problem. Srbija, pravoslavna, temelji se na principu: jedan narod, jedna država, i jedan vođa, "vožd", s tim da Srbija zaista i doista nije laička jer SPC je duša Srbije, a država je tijelo, dakle, zato dvoglavi orao u grbu Srbije. U takvoj Srbiji oni koji nisu pravoslavci, teško opstaju jer taj pravoslavni svijet srpske politike ne trpi nepravoslavne koji se moraju ili pokoriti ili ih se "etnički očisti". To je povijest Srbije u posljednjih 150 godina dokazala.

Komentar anonimnog komentatora: gospodine dragi, Vi kao Srbin nećete propast u Srbiji, opstati će te, a gospodin koji piše ovaj blog bori se za opastanak, ne samo kao čovjek, jer možda se i Vi u materijalističkom smislu borite za opstanak, ali on se bori za opstanak u Srbiji zato što je Hrvat, na što može biti ponosan da je Hrvat, ali činjenica je da se zbog toga bori za sam biološki opstanak u Srbiji, jer živi u jednoj državi gdje vlada princip: Il' se pokori, il' se ukloni (taj princip su inače predbacivali ustašama, ali pogrešno)! To je činjenica, dokazana! Razlikujete se jako, jer on nije siguran je li ima sigurnu budućnost u Srbiji, samo zato što je Hrvat.

PS: Mislim da na predsjedničkim izborima neće pobijedit kandidat deklarirane ljevice iz SDP-a, ući će u drugi krug ali pitanje je hoće li pobijedit, ali ni kandidati tzv. desnice nisu Bog zna što - to su glumci i bleferi!

Lijep pozdrav iz Zagreba!

Anonimno kaže...

Sabin Sabo

Pisi i nedaj ih nikom, o Hrvatskoj i hrvatima od Zagreba do Podravine, koja Hrvatska je bila u tim granicama pre Austro-Ugarske okupacije pored TE pomenute HRVATSKE i ostale balkanske teritorije nastanjene Srbima-Dalmacije, naravno sa Dubrovnikom,dela Bosne,Slavonije,Baranje, pa i Srema i Backe, u kojima su silom prilika pokatoliceni=pohrvaceni, tako da bi vas bez nnjih bilo manje od sedmocifrenog broja koji nema srpsko ime i prezime, kao sto su Turci posle okupacije juznog dela Balkana POTURCILI tamosnje stanovnistvo Bugara,Grka, Siptara, kao i Srbe Makedonije, Stare srpske pokrajine KosMet, Rasku, Zetu, koja je sada Crna Gora !?

Zato se ne proseravaj.........!!

Anonimno kaže...

Odgovor anonimnom gospodinu i z Zagreba.
Mislim da imate utisak da gospodin (autor bloga) živi u Srbiji 90-tih godina.
Sigurno da gospodin treba biti ponosan na to što je Hrvat.Ja sam samo tvrdio da gospodin kao Hrvat u Srbiji ima sva prava kao i ja koji nisam pripadnik manjine. Njegov porez je isti kao i moj, radi u privatnoj firmi (svojoj) kao i ja, ima pravo glasa kao i ja pravo na školovanje kao i ja ima svoje predstavnike u Hrvatskom nacionalnom vijeću, ima svoje predstavnike u skupštinii Srbije i Vojvodine, ima svoju Ambasadu (kao pripadnik manjine),može da ima dvojno državljanstvo, može da bude član nekog od Hrvatskih kulturnih društava... I ja mislim da je sve to u redu, a naravno, uvek može i bolje.
Egzistencija će mu biti ugrožena kao svakome u jednom prelaznom društvu između socijalizma i komunizma, ali ne zbog toga što je pripadnik bilo koje nacionalne manjine, već to zavisi od njegovog rada i snalažljivosti. Ja znam nekoliko Hrvata koji imaju svoje firme i radionice ( u Srbiji)koje nisu prijavljene što znači da ne plaćaju porez i ne prijavljuju radnike (ne plaćaju penziono i zdravstveno za radnike - "rade na crno") i niko im ne pravi probleme jer ima takvih i Srba, Mađara, Slovaka... Imaće problem kada im dođe inspekcija - kao i svakome u svakoj državi.
Pored toga, znam i neka Hrvatska kulturno-umetnička društva gde su Hrvati totalno posvađani, vode ih neobrazovani ljudi, i od kojih bi Hrvati imali više koristi da ne postoje nego što rade ovako kako rade (moje skromno mišljenje). Dakle, možda bi Hrvati mogli da se potrude oko svoje organizacije, a ne da im je uvek i za sve kriva država u kojoj žive (džamahirija?).
Inače, voleo bih da mi navedete primer kako je to gospodinu ugrožena egzistencija, a da to nije slučaj i sa ostalim građanima - ako je moguće bez primera iz 90-tih i 41.-45. g, jer ja dobro znam šta se tada dešavalo.

CroSirmium kaže...

Molim sve koji žele nešto komentirati da se drže teme posta, te da ne licitiraju mojim identitetom. Ne želim polemizirati s komentatorima, ali moram reći kako me je direktor firme u kojoj sam radio do 1990-te otpustio samo zato što sam Hrvat, ali ne po svojoj volji, nego po zapovijedi "odozgo". I nemam vlastitu firmu, ako je to uopće bitno.

Anonimno kaže...

Prvo jedna ispravka, napravio sam lapsus u svom komentaru umesto "... u prelaznom društvu između socijalizma i komunizma...", naravno, treba da stoji "između socijalizma i kapitalizma...".
Što se tiče teme Vi ste napisali: "...Školovao sam se i kupio stan vlastitim novcima, nemam državni posao, nemam privilegije koje proistječu od države, dakle, živim od vlastitoga znanja i rada. S druge strane, država mi uzima najviše što može! Tjerala me u rat, kožu s leđa mi dere preko poreza, a osobito me cijeni kao pripadnika gnjusne manjine. ..."
Ako ovo nije tema to niste trebali ni napisati.
Drugo, zamolio sam da ne navodite primere iz 90-tih jer je sada 2009., ali ako već insistirate, otpušteni ste zato jer niste ni bili primljeni u stalni radni odnos, a ne zbog toga što ste Hrvat. To opet, ne znači da tada nije bilo Hrvata koji su dobili otkaz samo zato što su Hrvati, ali to nije Vaš slučaj.
I na kraju, ako nemate državni posao, a smi ste se školovali (pretpostavljam da se ne radi samo o osnovnom obrazovanju) niste ni poljoprivrednik, nemate ni svoju firmu(tvrtku) vi ste sigurno slobodni umetnik ili radite za neku privatnu srpsku firmu(tvrtku) jer Hrvati (i svi ostali osim Rusa) u Srbiji (džamahiriji), naravno, ne mogu imati svoje firme (tvrtke). Ipak, i pored svega ja sam siguran da Vi imate svoju firmu(tvrtku) u Srbiji (džamahiriji).
Srdačan pozdrav iako znam da ovaj komentar, kao i obično, nećete objaviti.