09 kolovoza 2009

Pobjeda, poraz ili U3

Svaka sličnost s Olujom (ni)je slučajna.

Turska nije bila zadovoljna mirom koji je bio sklopljen 1699. godine u Srijemskim Karlovcima, pa se ponovno odlučila na rat. Veliki vezir Ali-paša sakupio je veliku vojsku od 200.000 momaka i preko Zemuna uputio se prema Petrovaradinu. Kršćanska vojska se utaborila uz veliku tvrđavu u Petrovaradinu. Kršćansku vojsku vodio je izvrstan zapovjednik Eugen Savojski.
S kršćanskom vojskom sudjelovala je i hrvatska vojska koju je vodio hrvatski ban Ivan Palfi. Turskoj vojsci od 200.000 princ Eugen Savojski mogao je suprotstaviti samo 30.000 vojnika. Princ Eugen se ipak odlučio na obranu Petrovaradina. Vjerovao je u zagovor Gospin. Kamo god je išao na vojne pohode sobom je u logoru nosio sliku Gospe Snježne, kakva se štuje u Rimu u crkvi Santa Maria Maggiore. Za njega se govorilo da svaki dan moli krunicu. Pred tom slikom Gospe Sniježne, prije same bitke je svečano posvetio sebe i svoju vojsku zaštiti Blažene Djevice Marije. Bitka je počela u ranu zoru 5. kolovoza, to jest na blagdan Sniježne Gospe. U podne kad je zvonio Anđeoski Pozdrav sve je već bilo svršeno. Turci su bili hametice potučeni. Bježali su na sve strane, a na bojnom polju ležao je mrtav glavni zapovjednik vezir Ali-paša. Tako brzu i potpunu pobjedu, svi koji su poznavali sve okolnosti bitke i sam princ Eugen, pripisivali su Gospinoj pomoći. Htio se Gospi odužiti. Učinio je to, za nas, na najbolji način. Uzeo je Gospinu sliku i u procesiji s kršćanskom vojskom odnio je u malu kapelu koja je bila u blizini na mjestu koje se zvalo Tekije.

Od glasovite Bitke kod Petrovaradina prošlo je 293 godine, od Oluje samo 14. Često sam promišljao na tu temu, uspoređivao povijesne okolnosti i zamišljao svog pra...djeda koji je od 1711. godine branio granicu u Srijemu prema Turskoj te zasigurno sudjelovao u već spomenutoj bitci.
U takvom raspoloženju, započeo sam godišnji odmor u posljednjoj dekadi srpnja, čvrsto riješen da 5. kolovoza budem na mjestu zbivanja, u Kninu ili u njegovoj blizini. No, prije toga, morao sam primjetiti ono što je vrlo zabrinjavajuće: Hrvatska tone sve dublje u svakom pogledu, ne samo ekonomskom. I to je "zasluga" od naroda izabrane vlasti. Bilo je očito i prije, ali ovoga ljeta, 2009. godine, nakon sramotnog bijega premijera Sanadera, u Hrvatskoj su svi nezadovoljni (što je razlog puno manjem isticanju hrvatskoga stijega na kućama), osim jedne skupine zadovoljnih koja čini niti 1 % njezinih stanovnika. "To nije Hrvatska za koju smo se borili", riječi su mog prijatelja, hrvatskog branitelja, s kojim sam proveo nekoliko dana dobivajući iz prve ruke informacije od kojih me je prožimala jeza. Ma, je li moguće da se i ova prilika za uspostavu "normalne" hrvatske države prokocka? Treći puta u sto godina? Ne mogu vjerovati!
Ma koliko hrvatski mediji šutjeli ili iskrivljavali podatke, imam dojam da najveći broj Hrvata uviđa kako je potrebna korjenita promjena vlasti! Ne sustava (državnog, kulturnog,...), nego onih koji su zasjeli na vrhu i pogrešnim odlukama doveli državu do ruba propasti. Nesreća je u tome što se trenutačno ne vidi izlaz. "Glasovao bih i za SDP, ali ondje sjede još gori!", kaže moj prijatelj. Hrvatska politička scena svodi se na HDZ i SDP sa satelitima bez suštinske programske veze. Čini se da je HDZ pred reorganizacijom (ljepši naziv za raspad, kolaps), da će HSS nestati (ili ostati na razini članstva za jedan autobus), a nekoliko lokalnih partijica gledat će da svoju budućnost potraže u uspjehu na lokalnim izborima, držeći se one narodne "bolje prvi u selu, nego zadnji u gradu". Savkin ružičnjak HNS najveća mi je nepoznanica, budući poznam neke divne ljude članove te partije, ali i vrh koji radi takve strašne gafove za koje nema racionalnih objašnjenja. Na desnoj strani nigdje izvornog Starčevića, barem ne jasno profiliranog i prilagođenog suvremenom trenutku. Dakle, dvopartijski sustav nedefiniranog političkog obličja. Nit je HDZ desno, a pogotovu SDP nije lijevo orijentiran. Kad na ovu "hrpu" stavim Crkvu, nastaje totalni mišung u kome se ne zna gdje počinje, a gdje završava država. Sve se doima kao neki ljetni performans s nepoznatim završetkom.
Nisam mogao ne primjetiti kako je 27. srpnja u Srbu bilo neprimjerenih slika. Gledam na jednome portalu fotografiju na kojoj čovjek srednjih godina, u četničkoj kapi, drži u rukama fotografije Tita i Draže, a iza njega nekoliko "partizana" i "četnika" zagrljeni promatraju događanja na centralnoj bini. Ako to nije promocija fašizma, onda neka mi nitko više ne spomene Thompsona kao ustašu! Hrvatski dužnosnici koji su nazočili toj "proslavi" svoj boravak ondje ne mogu ničim opravdati, ali baš ničim, pa ni "povijesnim događajem podizanja ustanka protiv fašizma", jer su upravo suprotno svjedočili svojom nazočnošću u Srbu usprkos demokratskim izlikama o slobodi govora.

Nema ljepšega mora do hrvatskog! U to sam se odavna uvjerio i tu svoju spoznaju ne želim mijenjati, sve da i otkrijem nešto ljepše. Bilo me posvuda, ponajviše u Zadru. Posrećilo mi se, te sam posjetio koncert na kome su nastupili Oliver i Gibonni. "Dobra večer, Zadre! Vidim da ste svi tu, domaći, i svih pet turista", započeo je Oliver svoj nastup gorkom šalom vjerojatno utemeljenoj na javno dostupnim podacima i osjećaju koji takve zvijezde poput Olivera obično ne vara. Nisam imao dojam kako je riva bila prazna, ali jesam kako je sve skupo. Stara priča o tome kako fureštima treba odrati kožu s leđa u tri-četiri mjeseca ponavlja se i ove godine. No, neće se time derikože usrećiti, jer će i ostali (a ne samo Česi) napuniti svoje automobile kobasicama i sokovima, te ostaviti trgovce kratkih rukava. Ponovno vlast! I opet ću reći: nesposobna i lupeška! Uz svu tu skupoću od koje se vrti u glavi, stiže i vijest iz Independenta kako je Hrvatska odlučila prodati (?) nacionalni park Brijuni. Znaju li oni gore nešto više od nas, običnog puka, pa rasprodaju prirodna (i sva druga) hrvatska bogatstva? Jedna stara, pobožna gospođa, rekla mi je kako su došla "zadnja vrimena" i da će ovaj svijet propasti za dvije godine. Možda je to razlog Jadrankina zagonetnog smješkanja? Držim da će prije biti da se brod gadno nakrivio, a kapetan i nekoliko mornara pokušavaju u čamce za spasavanje natrpati brodsko zlato, prije nego i sami uđu u posljednji čamac, ostavivši ostatak posade i putnike da se utope u nemirnom moru.

Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja! Naziv je mogao biti i kraći, ali i duži. Dan prije bio sam u Kninu, dakako ne vlastitim autom s BG-pločicama, popio piće u lokalnoj kavani i čuo što moji prijatelji javno govore o ovom blagdanu. Svi se slažu kako je proslava zapravo samo promocija vladajuće klike i prilika za odašiljanje predizbornih poruka. Ipak, čini se da je Mesić zaboravio čega je predsjednik. OK, zaratio je s Crkvom. Ali, na dan kad se trebamo prisjećati pobjede nad srpskim fašizmom, govoriti o hrvatskim zločincima i (već tisuću puta) izgovarati riječi osude, u najmanju ruku je nesmotreno. Postoje mjesta i prigode za osudu zločina iz WW2, iz Domovinskoga rata, ali u Kninu, Zadru i okolici to gubi svaki smisao, osim ako se htjelo reći kako je čitav Domovinski rat zločinački i fašistički. Predsjednik države ne smije zastupati (isključivo) vlastita stajališta, budući je izabran da bude predsjednik i lijevima i desnima, i vjernicima i ateistima. Ne svrstavajući se na bilo koju stranu, nego promatrajući objektivno, primjećujem da Mesić koristi svoje posljednje dane za obračun s političkim (i ostalim) protivnicima, ali je pri tome potpuno izgubio kalendar. Svi komunisti su antifašisti, a svi ustaše su fašisti - osnovna pogrešna pretpostavka na kojoj Mesić temelji svoje političko djelovanje. A u zemlji u kojoj su jedni radili zločine četiri, a drugi četrdesetčetiri godine, na obje strane ima puno osjetljivih na tu temu. Dakako, Mesić nije nazočio svetoj misi i time uvrijedio vjernike koji također proslavljaju Dan pobjede, bez obzira na to što misli o Crkvi kao instituciji.
Koncert u Kninu ni po čemu nije bio spektakularan, ni po izvođačima, ni po umjetničkom dojmu, ali je zato stalno visilo u zraku pitanje: što se događa u Čavoglavama? A ondje je bilo jako puno svijeta. Prema broju posjetitelja (neki vele i sto tisuća) može se zaključiti da je nezadovoljstvo trenutnim stanjem u Hrvatskoj vrlo veliko, ne samo u ekonomskoj sferi, nego i općim odnosom naspram privatizacije, branitelja, umirovljenika, ulaska u EU,... Odaslana je poruka koju treba pravilno pročitati, a čini mi se da glasi: ne igrajte se više sa sudbinom ove prelijepe zemlje!

Uspio sam posjetiti i vječnu kuću najpoznatijeg Srijemca, bana Jelačića, u Zaprešiću. Sjedeći u hladovini, glasno sam razmišljao (podnosio izvješće), kao da me slavni ban može čuti:

Po Srijemu ima 55 katoličkih crkava, od kojih 28 župnih, svetište na Tekijama i u Moroviću, 12 filijalnih, samostanska u Zemunu, 10 kapela, od kojih su 2 u sklopu kalvarija u Rumi i Srijemskoj Mitrovici, jedna je župna crkva predana grkokatolicima u Berkasovu, a po jedna srušena u Zemunu i Banoštoru. Ovdje govorimo o crkvama sagrađenim između 1701. u Petrovaradinu I. i 2002. u Laćarku, većina 1750-ih i 1850-ih godina. Najstarija je crkva iz 14. stoljeća u Moroviću na groblju. U Srijemskoj biskupiji do rata 1991. godine živjelo je u 28 župa oko 50.000 vjernika katolika koji su kontaktirali s Crkvom i još nekoliko desetaka tisuća onih Hrvata katolika koji su zbog političkih pritisaka pod komunističkom vlašću živjeli kao kriptokatolici. O svim vjernicima vodila su brigu 22 biskupijska svećenika i 2 redovnika. Sad je ovdje oko 30.000 vjernika katolika koji kontaktiraju s Crkvom i oko 20.000 kriptokatolika, a sve to u 29 župa. Ovdje je i 19 dijecezanskih svećenika te 1 redovnik. Osim njih na ovom prostoru živi 10 redovnica.

Pripremao sam se za povratak u Srijem, dok su tisuće rock-hodočasnika hrlili k Zagrebu na koncert U2. Bilo bi lijepo kad bih mogao ostati, ali... Možda ova dva zagrebačka koncerta neće promijeniti ništa, ali vjerujem da će se jednoga dana pojaviti netko s imenom U3 ili slično tko će uspjeti od Hrvatske napraviti pristojnu zemlju u kojoj se neće rasprodavati ništa, pa ni nacionalni ponos, a termini poput "fašizam" i "antifašizam" ostati samo u udžbenicima. Sadašnja politička elita očito nije sposobna i to je dokazala nebrojeno puta, te će zasigurno otići s puno vitra u poderanim jedrima.

2 komentara:

Anonimno kaže...

5. kolovoz je, dakle, sretni dan u hrvatskoj povijesti, izgleda da je sveta Gospa pomogla i u Oluji protiv Srba kao i svojedobno protiv Turaka.
Zavidim na koncertu Olivera Dragojevića i Gibonija u Zadru, zato sam ja bo na U2 u Zagrebu, ne doduše na stadionu jer nisam imao kartu ali ispred stadiona ali već sama nazočnost u čovjeku stvara osjećaj pripadnosti zapadnoj civilizaciji umjesto Balkanu kao što je to osjećaj kad nastupa Lepa Brena u zagrebačkoj Areni. No, ipak je balkanskom derneku u Areni nazočilo samo 10 tisuća Hrvata, a na U2 je na 2 konerta u 2 dana bilo 120 tisuća, pa se nadam da će takav biti i omjer na predsjedničkim izborima, i da narod neće fulat kao s Mesićem koji je potpuni promašaj, i očito radi u korist nekog drugog ali ne Republike Hrvatske.
Politička elita se u Hrvatskoj doista istrošila, narodu nema što više ponudit osim provokacija, bilo u vidu povećanja poreza, bilo u vidu antifašističkih bajki o "drugu" komunistu Titu i njegovim partizanima. I ja se nadam da će priče o "antifašizmu" i "fašizmu" konačno ostati u prošlosti nakon što dođe novi predsjednik Republike, i da će hrvatska država nakon odlaska komunista i udbaša iz politike učvrstit svoj suverenitet i stabilizirat gospodarstvo te ispunit svoju najvažniju funkcuju - da bude država koja je stvorena zbog (svijetle budućnosti) Hrvata. Nadam se da se neće prokockat druga prilika u roku od 70 godina.
Lijep pozdrav autoru teksta u hrvatski povijesni Srijem i Zemun!
PS. tekstovi su odlični.

Anonimno kaže...

Prije nekoliko dana povezao sam moga kolegu inače rođenog Osječanina do moga rodnog Srijema, i tako odlučismo ući u povjesnu hrvatsku ikonu Srijem na prijelazu kod Šida.Na carini lijepa, mlada crnka markantna Srpkinja gleda u BMW pa upita gdje idemo? Kažem joj u Novi Slankamen na što joj se osmijeh odmah skine sa lica i pogleda me kao da sam joj oca ubio.To je primjetio i moj kolega pa mi veli što ste vi to srbima tamo radili da vas ovako mrze?Ja mu odgovorih da smo htjeli pisati latinicom ako može i da smo htjeli učiti njemački jezik kao strani a ne ruski i da smo htjeli jednom godišnje na svome Hrvatskom Domu okačiti hrvatsku zastavu uz zastavu države Srbije.Na to se on nasmije i prokomentira:Kako bi te tek pogledala da ste im ubijali miliciju kao oni nama u Borovu Selu!No odmah uđosmo u Gibarac gdje mu pokazah Katoličku crkvu i objasnih da je to većinsko hrvatsko selo bilo, isto tako Kukujevci,pa Morović pa prolazivši Srijemom vidjesmo i mješanu Rumu i slovačku Pazovu i Hrvatsku Mitrovicu (danas se zove od 1951 Sremska) pa ga provozah do Hrtkovaca, Nikinaca,Platičeva i nazad prema nekada čistoj Njemačkoj Inđiji sve do tog "Ustaškog legla" zvanog Novi Slankamen.Na povratku vidjesmo i Hrvatsku Bešku i Hrvatske Karlovce(također od 1951)Srijemski i na kraju Petrovaradin nekada 1921 godine po popisu najhrvatskije mjesto na svijetu(oko 98%).
Vrativši se u Osijek i rezumirajući što je vidio pita mene moj prijatelj:pa kako je taj Srijem onda srpski ako je pun Katoličkih crkava i sa toliko hrvatskih mjesta?Na to mu odgovorih da se to i mi svi pitamo a možda bi trebali pitati druga Titu i Đilasa no pošto njih nema možda odgovor zna netko iz današnje vrhuške a bivši je funkcioner i drugar iz Jugoslavije.