28 lipnja 2009

Paralelna stvarnost

Ljeto je i svatko planira godišnji odmor, što u mom slučaju znači odlazak na more. Nije lako uskladiti poslovne obveze sa željama članova obitelji i još k tomu voditi računa o financijama, to svatko zna osim ako je tajkun. Dok u Srijemu kiša i tuča nemilice tuku već tjednima, nedostaje vrućih, političkih tema. Posljednja je bila otvorena za nedavno održanoga summita predsjednika zemalja Centralne Europe u Novome Sadu, ali je nakon dva dana i zatvorena i više nitko ne spominje ni 3E, ni regije, ni Vojvodinu, niti tko je lider u regiji,... Dakle, očito je vrijeme pakirati kufere i šlape za plažu.
I onda, kao i svakoga dana, prelistam hrvatski tisak i u Večernjaku pročitam ovaj tekst koji me slatko nasmijao. Premijer Sanader ističe kandidaturu za predsjednika države prije ljetne pauze. Mislite da se to ne vidi iz teksta? O, da, jako dobro se vidi. Nikada se tako ne govori o "potpori" hrvatskom narodu izvan Hrvatske kao pred izbore i uvijek se obećava totalni zaokret u politici naspram te skupine i uvijek je najglasnija stranka na vlasti. Ova premijerova poruka, dakako, odnosi se ponajviše na Hrvate u BiH, dočim cca 100 tisuća Hrvata u Srbiji nije populacija vrijedna premijerove pažnje iz dobro poznatih razloga. No, pogledajmo, makar i površno, kako izgleda ta potpora. Od 1996. godine i uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Srbijom, tema poboljšanja statusa Hrvata u Vojvodini i Beogradu započeta je nekoliko puta i uvijek je hrvatskih vrh nudio rješenje. Budući je sve do 2002. godine na snazi bio vizni režim sa Srbijom, Hrvati su morali za svaki ulazak u Hrvatsku moliti za vizu u bespreglednim redovima ispred konzulata i za nju platiti lijepu sumu novca. Većina Srba iz Hrvatske već je imala putovnice i njima su se koristili poput svih ostalih hrvatskih državljana, te oni nisu morali moliti Hrvatsku za ulazak. Samo u jednoj godini (1998.) imao sam potrebu za pet odlazaka u Hrvatsku (jedno krštenje, jedno vjenčanje, dva sprovoda i godišnji odmor), pa kad zbrojim koliko sam čekao na vizu, koliko sam ju platio (za cijelu obitelj!) dobila se suma od skoro 1500 DEM, što je u to vrijeme u Srbiji bila prosječna godišnja plaća!! Boljelo nas je to što smo morali skupo plaćati činjenicu da smo Hrvati i da hoćemo putovati u Hrvatsku, ali još više nas je boljelo ponižavanje ispred konzulata i kod susjeda. Meni se susjed često znao narugati: "Eto kako Hrvatska skrbi o svojima!" Drugi susjed (doselio iz Hrvatske) samo se smješio uvijek kad bi se vratio s puta: "Bio sam u Njemačkoj kod strica, onda sam svatio kod mojih u Zagreb,...". Koliko sam samo novaca ostavio u konzulatu u Beogradu! No, dobro, nije da nismo imali prijedloga naslovljenih na gospodu iz Vanjskih poslova. Predlagali smo da Hrvate u Srbiji evidentiraju u svojim kompjutorima, tako da ne moraju svaki puta donositi razne "dokaze" o svom podrijetlu i nacionalnoj pripadnosti, tako da ostane samo obveza plaćanja vize, a izostane ponižavanje u redovima. Diplomacija je imala odgovor: "Za nas su svi građani Srbije jednaki pred zakonom i ne smijemo raditi iznimke!" Iznimaka je, pogađate, bilo i to po nekoliko osnova. Jednom sam prilikom vidio Lepu Brenu kako, bez čekanja, iz crne limuzine ulazi ravno u konzulat. Još su joj se dečki iz osiguranja naklonili! Od Hrvata, priviligirani su bili jedino svećenici i jedan manji broj osoba za koje su oni jamčili.
Zatim su ukinute vize. Hrvati su ponovno imali prijedloga kako poboljšati svoj status, te je iznijeto kako bi reciprocitet u političkoj zastupljenosti i financiranju manjina u dvije države trebao biti uređen nekim sporazumom. I bješe učinjeno! Sanader i Koštunica potpisuju glasoviti Sporazum o međusobnoj zaštiti manjina. Hrvatska svoj dio obveza izvršava korektno: zastupnici u Saboru, mjesta u Vladi i ministarstvima, novac za kulturu i obrazovanje na srpskom jeziku, dečki iz Vukovara ne moraju ići u vojsku,... Srbija - ništa! Bilo je izbora, bilo je prilike da Sanader vrlo ljubazno zakine Srbe u Hrvatskoj za velike novce, budući se Koštunica oglušio o tekst Sporazuma, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, Hrvatska je dala potporu nekolicini "predstavnika" Hrvata, odlučila da Hrvati žive jedino u Subotici i nastavila s ignoriranjem Srijema, a glavni rezultat je da nema mjesta u Srijemu gdje djeca mogu učiti na hrvatskom jeziku, makar i fakultativno. Završna pljuska bila je odustajanje od projekta obnove Jelačićeve kuće u Petrovaradinuu korist adaptacije Doma JNA u Subotici.
Na iduće izbore izlazim kao i na sve prijašnje. I ne moram ni reći za koga sigurno neću glasovati. Znam da od mog glasa nitko neće imati ni štete, ni koristi, ali meni će biti lakše što ću znati da budući predsjednik Hrvatske nije osoba za koju sam glasovao, te me neće moći ničim razočarati.

Broj komentara: 5:

Ante kaže...

Ako ćeš na more dodji malo do Pule da vidiš kako Srijemci žive.
Sanader i kompanija uvijek lažu i obmanjuju a budale neka im vjeruju.

Anonimno kaže...

Hrvatska javnost uopće nije upoznata s kojim teškoćama su se Hrvati u Srbiji suočavali, i da na pr. uopće nisu imali hrvatsko državljanstvo, te da su slijedom toga morale devedesetih godina za vrijeme viznog režima stajati u redu za vize kao da su stranci, a i danas se Hrvate preko Dunava u hrvatskim medijima uopće ne spominje, kao da su otpisani!?
Premijer Sanader je jedan nevjerojatni demagog kojeg kao takvog prepoznaju i u Europi i u Americi u međunarodnim institucijama i zapadnim vladama. I predsjednik Republike Hrvatske po ustavu bi trebao štititi prava svij Hrvata na svijetu, no on je zaokupljen samo svojim partizanima i Titom, dakle, Jugoslavenima, što znači da krši ustav.
State Department svake godine, pa i ove, navodi u svojem izvješću o stanju ljudskih prava u svijetu, da su prava Srba u Hrvatskoj jako ugrožena??? Ta velika laž se ponavlja iz godine u godinu, a korumpirana vlada u Banskim dvorima slijepo izvršava naloge iz Washingtona, tako da Srbi u Hrvatskoj u međuvremenu imaju kraljevski status koji više nema veze s pravima nacionalnih manjina nego sa glupošću. U Beogradu nema hrvatske gimnazije kao srpska u Zagrebu od SPC, u Beogradu se ne tiska na tone hrvatske propagande kao u Zagrebu srpska, i to na račun hravtskog državnog proračuna i Ministarstva kulture itd.
Mislim da je tekst odličan jer predočava apsurd hrvatske vanjske politike koja očito nema kompas, a stara je boljka da se hrvatski narod u BiH tretira kao "dijasporu", što je apsurd sam po sebi. Unatoč svemu, svim teškoćama, nadam se da ćete provest s Vašom obitelji ipak ugodno ljetovanje na hrvatskoj obali, ali preporučujem da za vrijeme odmora ne čitate hrvatski tisak kako biste se doista mogli u pravom smislu te riječi odmoriti:-)

Pero Panonski kaže...

Pa uvijek je lakse ignorirati, nego rjesavati probleme. A Subotica je super. 50% Hrvati, 50% Bunjevci, veliki uspjeh tamosnje zajednice, a npr. Oliver Dulic srecan Jugosloven i pravoslavac.

Nista ne pises jesi bio s biskupom Djurom 23.06.?

Nepokoreni grad kaže...

Eto, Sanader danas podnio ostavku na mjesto premijera. Dakle, mogla bi se ostvariti prognoza o Sanaderu kao predsjedničkom kandidatu, navedena u tekstu.

CroSirmium kaže...

@Pero Panonski
Tijekom lipnja bilo je nekoliko "happeninga" u kojima je glavnu rolu igrao biskup Djuro. Budući sam očekivao opširnije prikaze istih (a oni su kao i uvijek izostali), suzdržao sam se od komentiranja, ali ću se svakako time zabaviti nakon povratka s mora. Sad se posve jasno vidi kamo nas vodi novi crkveni ustroj. Glede subotičkih Hrvata, napokon su dočekali da im Bunjevci priječe pjevanje nekih pjesama u crkvi (poput "Rajska Djevo Kraljice Hrvata"), što je veliki "uspjeh" stranke koja se još uvijek nezasluženo zove DSHV.

@Ante
Bit ću početkom kolovoza u blizini Pule, pa me možda prepoznate po osebujnom srijemskom izgledu.

@Anonimno
Na žalost, teško mi je Vama odgovoriti kad ne znam niti nickname, ali pokušat ću. Hvala što čitate moje skromne zabilješke, a sve što ste napisali o Sanaderu i politici koju je provodio - točno je i teško popravljivo. Ne mali korak potreban je da bi se hrvatska politika vratila izvornim vrijednostima zbog kojih su generacije Hrvata (među kojima i moji pređi) davali svoje živote. Prihvaćam dobronamjernu preporuku o nečitanju tiska na odmoru, ali ja radim upravo obratno: čitam sve čega se dohvatim! Ali, samo uz jutarnju kavicu. Veći mi je užitak to što kraj sebe neću imati mobitel.

@Pessimus dux
Vidjet ćemo. Osobno sam upoznao Sanadera i rekao bih da je odavna odabrao svoj politički put. U pozadini svega stoji novac, u to ne sumnjam niti jednoga trena, jer sam procijenio da se radi o izuzetno korumpiranom i kriminalu bliskom čovjeku.