Nekako u isto vrijeme kad su u Hrvatskoj održavani lokalni izbori, pripremani su izvanredni lokalni izbori u nekoliko "nepoćudnih" srpskih općina, među kojima i u Zemunu. Na samo spominjanje Zemuna, prosječno obaviještenom čitatelju padaju na pamet asocijacije iz bliske prošlosti. U Srbiji i danas vodeću hrvatsku političku stranku nazivaju Hrvatska Do Zemuna, što je u vrijeme raspada SFRJ bila izlika za sveopći srpski "obrambeni" rat protiv Hrvata. Prelijepi srednjeeuropski gradić prebogate povijesti, zbog svog hrvatskog štiha (makar i u postotku manjem od 10) postao je predmetom borbe za prevlast i objektom nad kojim su se iživljavali brojni vladari. Šešeljevi radikali uveli su diktaturu nakon što su od Slobinih socijalista (sam sebi glupo zvučim kad ovo izreknem) dobili Zemun na dar kojega su do te mjere nagrdili da danas ne liči na mjesto u kojemu bi većina Europljana voljela živjeti. U Zemunu je, planski i nasilno, promijenjen nacionalni sastav stanovništva, te su tako obodi grada naseljeni Srbima iz Hrvatske i Bosne, dočim su centralni dijelovi zatrpani objektima vrlo čudne namjene izgrađenim na svakom mjestu gdje je bilo moguće postaviti temelj. Nije se moglo, dakle, graditi jedino na Dunavu. Kasnije, Zemun postaje poznat po kriminalcima udruženim u zajedničko poduzeće čije je sjedište bilo u Gornjem gradu, u staroj ulici koja i danas (začudo!) nosi ime velikog njemačkog pjesnika Schillera. Nisu Srbi uspjeli baš sve upropastiti, vjerojatno slučajno. Izbori su pokazali da je srpsko društvo apatično i bezidejno, te i dalje na crti vječnoga nacionalnog projekta. Na izbore su izašli upravo rubni glasači, oni čiji su interesi zaštićeni u ovakvoj strukturi vlasti i kojima je urbani način života samo prilika za stjecanje novca i lagodnog života, ako je takvo što uopće ovdje i moguće. Trećina glasača najviše "povjerenja" ima u Tomu Nikolića, onda u Tadića, a tek na trećem mjestu - u Šešelja. Veliki vojvodin poraz u gradu kojim je vladao od početka srpske tragedije. Zemunska Nikolićeva pobjeda pokazala je još nešto: ekstremna desnica dominira srpskom političkom scenom i zauzima više od polovice biračkoga tijela. Toga nema nigdje u Europi, pače ni u Hrvatskoj koju Srbija konstantno optužuje za genocid i u tome nalazi partnere u Europi, ali i u samoj Hrvatskoj. Zapravo, nisam ovo točno zaključio. Posljednji izbori za EU Parlament pokazuju ozbiljan zaokret u desno, što proizvodi opću paniku. No, to "desno" u odnosu na srpsku desnicu skoro da je benigno poput zelenih.
Kako bi se odgodilo i umekšalo usvajanje Statuta Vojvodine, srpska je vlada odlučila pristupiti općoj regionalizaciji Srbije, pa će tako državu podijeliti na sedam regija. To će, navodno, ujednačiti razvoj države i olakšati pristup fondovima EU. Zapravo, radi se o tome da se autonomija Vojvodine izjednači s "autonomijom" Timočke krajine, te tako navede desničare u Srbiji da lakše progutaju paket decentralizacije. Nema, naravno, nikakve opasnosti od odlaska Vojvodine iz Srbije, ali svaki Srbin zna da bi međunarodno pravo na tom prostoru moglo donijeti svakakve, pa i političke odluke. Primjerice, ako se kosovskim Albancima priječi da većinskom voljom postanu samostalni, kako opravdati ujedinjenje Vojvodine sa Srbijom (1918.) voljom izrazite manjine? Ako se itko znade duhovito izraziti, ponekad i na svoju štetu, onda su to u prvom redu Srbi. U Srbiji je uvriježeno poimanje da u Vojvodini žive "prečani", da je Kosovo južna srpska pokrajina, a središnji dio se nazivao (a i danas) uža Srbija, ili skraćeno - UŽAS. E, taj će Užas biti podijeljen na pet dijelova, od kojih će jedino Beograd sloviti za solidno civiliziran. Nacional-šovinisti, uz glasnu potporu SPC, protiv su takvog rješenja, jer ga doživljavaju kao uvod u raspad države. Kod kuće ne žele regije, ali u Hrvatskoj ih zagovaraju, te se na pojedinim tribinama (ali i u medijima) stalno spominje Istra kao primjer EU- regije, srpski se turisti pozivaju da ljetuju u Istri, kao da nije u Hrvatskoj. Na bilbordima po Beogradu i Novome Sadu prikazani su prelijepi krajolici Rovinja i Pule, uz poziv "Ljetujte u Istri". Slušao sam radijsku emisiju u kojoj se srpskim turistima ne savjetuje ljetovanje "niže od Crikvenice". Zato je svako uklapanje u termin Zapadni Balkan za Srbe posve prihvatljiv. Ako se sve više bude spominjala Europa regija, to će više biti prostora za nova osvajanja (ekonomska, politička,...), a politički utjecaj Hrvatske sve više slabiti. U protivnom, poklič oduševljenja s kraja XX. stoljeća koji su u Srbiji izvikivali na utakmicama "Srbija do Tokija - svakog dana sve veća i veća", mogao bi se pretvoriti u "Srbija k'o Nokia - svakog dana sve manja i manja", ili (najgora srpska noćna mora) "Srbija do Zemuna - ispod Zemuna je UŽAS"!
Tako sam htio prokomentirati slavodobitne hvalospjeve pobjednika izbora u Zemunu. Želim novim vlastima puno sreće, jer im jedino ona može pomoći. Pamet svakako ne!
3 komentara:
Timocka Krajina moze kao nacionalni brand registrirati "apsolutni nominativ" (padezi su za pedere).
Jedina je sreca sto se pocinju Rumunji/Vlasi i neki jos pocinju nacionalno budit po Srbiji (super je meni srpska drzava, ima tih imena za isti narod Hrvat/Bunjevac/Sokac kao u prici, jedino nekako Madjare ne mogu pocijepat), pa da malo postane zanimljivije.
Nadam se da cu dozivit novi raspad Srbije i to onako kako se raspala Cehoslovacka.
"Srbija do Zemuna" je zanimljiv prikaz duhovnog stanja u Srbiji na koncu prvog desetljeća 21. st. Čitao sam jednom jedno izvješće jednog američkog novinara iz Beograda, dakle iz Uže Srbije, o ondašnjem duhovnom stanju uoči bombardiranja te zemlje "demokratije" od strane Natopakta, kako joj je tepao britanski tisak početkom 20. st. odmah nakon što je Crna ruka likvidirala srpskog kralja Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu Dragu Mašin koje su sasjekli sabljama za svaki slučaj nakon što su kralja upucali jednim metkom a kraljicu sa desetak, jer se nije odmah dala, i bračni par bio bačen preko balkona Konaka u dvorište. Britanski tisak tada nije cinično pisao o srpskoj "demokratiji" nego je Srbiju pripremao kao marionetu Londona i topovsko meso u (Prvom svjetskom) ratu protiv Nijemaca. Ne znam po kojoj logici Srbi drže da je Istra manje hrvatska zemlja od hrvatske zemlje južno od Crikvenice, to je neka dezinformacija srpskog tiska, veleposlanstva Srbije u Zagrebu ili dojavnika tipa Damira Kajina i sličnih jugo-titoističkih ekstremnih ljevičara, pa ako Srbija ima višak ekstremnih desničara, a očito da ima ako 50% srpske političke scene zauzimaju neofašisti i šovinisti, onda bi Hrvatska mogla izvoziti svoje ekstremne ljevičare u Srbiju da dobije ravnotežu, a ujedno bi se Hrvatska tim izvozom modernizirala i izvukla iz svjetske financijske krize:) I, naravno da je Hrvatska genocidna i da su Hrvati genocidni kad se genocidni rađaju - to je normalno - u psihi 50% srpskog biračkog tijela. I da ne zaboravim, dakle, američki je novinar 1999. opisao duhovno stanje Srbije koje sliči jako na današnje u "Srbiji do Zemuna", a opis je otprilike glasio da je cijeli svijet lud, samo je Srbija normalna zemlja, po mišljenju građana Srbije. Mogu samo potvrdit, iz perspektive 'genocidne Hrvatske', da je uspon desnice u EU u usporedbi s usponom desnice u Srbiji kao proljetna kišica u usporedbi sa tornadom. Ako je bivša Titova Jugoslavija bila zločudni tumor onda je Srbija sa svojim fašistima zločudni tumor u zločudnom tumoru - na Zapadnom Balkanu. Naravno, Srbija ima i lijepo lice, kao primjerice Đorđe Balašević, ali normalni poput njega u Srbiji bivaju redovito pregaženi od nenormalnih.
Ne postoji slučajno pojam "uža Srbija".
Objavi komentar