Afera na istoku (bivše) NDH

 Dajte nam Maria u stroj!

Ne, neće ovo biti jedan od povijesnih osvrta na II. svjetski rat, nego prikaz aktualnih događanja u Srijemu, i to onome istočnom. Iz pera Darka Špera, vjerojatno novinara, potekla je bujica ružnih riječi na račun jednog mladog Hrvata iz Srijema, a preko njega zapravo na sve (ili većinu) srijemskih Hrvata. Cijeli tekst možete pročitati ovdje, a ovaj tekst bit će samo pojašnjenje iz vlastitog kuta ovog skromnog autora.

Dakle, novinar Šper razotkriva kriminalno djelovanje Maria Vrselje, Hrvata iz Srijemske Mitrovice, inače člana Hrvatskog nacionalnog vijeća i stranke DSHV. Iz teksta se jasno vidi da je novinaru Šperu zasmetalo ponajprije to što je Mario organizirao i sudjelovao u događaju pod nazivom Dan Bana Jelačića, što se je održao u MItrovici u Hrvatskom Domu. Na toj je fešti sve grmjelo od „neoustaških pjesama“ (pogađate kojih autora: Thompsona, Škore, Nine Badrić, Tonija Cetinskog,...), tako da su mnogi posjetitelji rezignirano napustili dvoranu. Ovo se dogodilo prije četiri godine! Ravnatelj jedne nevladine organizacije navodi čak kako je ovaj događaj pohvaljen od strane „proustaške HČSP“, a zatim razotkriva što je sve u svom prijašnjem životu radio mlađani Vrselja. Bio je viđen u društvu pripadnika Nacionalnog stroja, ekstremne srpske četničke organizacije, čak je sudjelovao u njihovim „akcijama“. I onda slijedi pitanje: otkuda ustaše u Nacionalnom stroju? Ili Mario nije ustaša, ili je nacionalni stroj ustaška organizacija, ili...

No, ostavimo blagu ironiju po strani. U cijeloj priči ima dosta dokumenata, dokaza, pa ne treba pretjerano sumnjati u njezinu istinitost. Jest, vidi se na fotkama mladi Mario s oznakama fašističke organizacije, ali nema fotki sa inkriminirane fešte s ustaškim znakovljem i pjesmama. Jedino fotka s predsjednicom KGK, što se ovdje uzima kao veliko zlo, od koga je gora jedino fotka s Tuđmanom ili Gotovinom. Ili,  ne daj Bože, s Thompsonom. Potvrdilo se ono o čemu pišem već godinama: svaki eksponirani Hrvat predmet je detaljne istrage.

Ako ste pročitali tekst, mogli ste shvatiti kako se radi o ekstremnom nacionalistu, pače i fašistu, komu je svejedno kojoj nacionalnoj opciji pripada, samo da je – fašistička. Ali, on je istodobno visoki dužnosnik HNV-a, jedinog državnog tijela koji koliko-toliko skrbi o ovdašnjim Hrvatima, te je njegov grijeh tim još veći. U zraku lebdi teza: ako su u HNV-u dužnosnici poput Vrselje, onda su takvi i svi oni koji su ga na to mjesto birali!

A sad, evo i mog konačnog suda o ovoj stvari. U hrvatskoj zajednici u Srbiji (Srijem i Bačka), došlo je do uspostavljanja strahovlade jedne omanje skupine ljudi sa sjevera Bačke, poduprte hrvatskom diplomacijom, koja ne dopušta pluralizam, niti bilo kakvo iskakanje iz strogo zacrtane matrice. Najvažnija uloga ove skupine jest da spriječi bilo kakvo ozbiljno djelovanje na kulturnom ili političkom planu. Dovoljno je tamburanje, iju-jukanje, Dužijanca u Subotici, te povremeno spominjanje slamarki iz Tavankuta. U skupinu mogu biti primljeni samo poslušnici i onda mogu očekivati uhljebljenje u obliku državne apanaže, bez obaveza ili bilo kakve odgovornosti. Zato se i moglo dogoditi da jedan mladi čovjek postane visoki dužnosnik HNV-a, a da je prije toga bio u organizaciji fašističke orijentacije. To su rezultati puča kojega je smislio i proveo DSHV na čelu s Kuntićem, a nakon sotonizacije Bele Tonkovića. Ovo danas samo su posljedične pojave toga puča, koji je osobito bio vidljiv u Srijemu.

I tako, Mario Vrselja dospio na novinske stupce, zasluženo, uz konstataciju da još nitko nije viđen s takvim renomeom: četnički ustaša! Koliko mladih (i ne samo mladih) i obrazovanih Hrvata ima u Srijemu, a novine se pune baš ovakvim likovima. Za opomenu i razmišljanje: DSHV je uistinu stranka koja pripada prošlosti (na žalost), a hrvatska bi trebala dobiti diplomaciju koja bi promicala istinske vrednote hrvatskih ljudi s ovoga područja, a nikako kvazi političare i njihove poslušnike.

Da ne bude zabune: osim što je bio u Nacionalnom stroju, nisam vidio niti jednu kriminalnu radnju kod mladoga Vrselje, ali to je dovoljno da ga isključim s liste Hrvata koji zaslužuju moje poštovanje. A sad, evo komentara na „ocjene“ vrsnih srpskih novinara i publicista.

Teofil Pančić veli: „Ako odlazite negde gde peva Tompson, vi znate unapred da će biti te vrste ekstremističkog istupanja. Onog trenutka kada se nalazite na takvom mestu, jasno je da ste vi deo tog konteksta.” To bi, dragi Teo (inače moj zemunski susjed), značilo da je Thompson deklarirani fašist koji promovira iste takve vrednote. A iz čitavog opusa ovoga pjevača može se zaključiti sve – samo ne to!

Nadalje, Teofil veli:  „Blajburg može biti osveta ratnih pobednika, može biti preuzimanje pravde mimo suda, ali da je to nekakav genocid i isto što i Jasenovac naprosto nema veze sa elementarnim promišljanjem istorije, bez obzira da li ste Srbin ili Hrvat ili stanovnik Papue Nove Gvineje“.

Eto, čak i novinar građanske orijentacije drži da je osveta legitimni način rješavanja konflikata. Budući su mi poznata Teova stajališta glede Oluje, samo sam si potvrdio da srpska politika naspram Hrvata nije mijenjana barem 150 godina. Ovdje bih mogao navesti nekoliko stotina primjera ubojstava Hrvata koji nisu bili ustaše, nakon “oslobođenja”, u miru,  samo da bi se dopustila srpska osveta. Nije li onda Oluja trebala biti osveta za četiri godine fašističkog orgijanja po Hrvatskoj? Nije li onda, dragi Teo, bilo prirodno da se pobije čitava traktorska kolona što je išla auto-cestom prema Srbiji?

Iz teksta objavljenog na Autonomiji posve je razvidno da Srbi i Hrvati ne mogu na iste stvari gledati jednako. A za mladoga Vrselju imao bih samo jedno pitanje: što ćeš ti u Nacionalnom stroju?