Priča o mačkama i kurvanju

Kuntić, političar

Jučer sam posjetio poznanika u Slankamenu. Ima odlično vino, jabuke,  te smo proveli ugodnu večer uz čašicu i razgovor. Došli smo i do politike, premda sve rjeđe o tome pričam s bilo kime, pa mi je spomenuo kako u njegovom mjestu ima sve više razbojstava.

-Jučer su moju susjedu, staricu od sedamdeset godina, usred bijela u vlastitoj kući prebili dvojica maskiranih razbojnika. Završila je na hitnoj, a kod sebe je imala manje od sto eura.

Spominje mi i skorije slične slučajeve. Razočaran je i bijesan, spominje nemoćnu i korumpiranu državu, te strahuje za svoju obitelj. Ja šutim. To ga je razljutilo, pa me je otvoreno upitao za mišljenje. Znao sam da mu se neće dopasti, ipak sam izrekao.

-Bog nije mačka da ogrebe.

Nije razumio, tražio je pojašnjenje. I dobio ga je.

-Sjećaš se kako je bilo 91-ve i 92-ge? Naoružani razbojnici upadali su u hrvatske kuće, tukli sve koje bi zatekli, prijetili oružjem i prisiljavali ljude na napuštanje svojih pradjedovskih temela. Sjećaš se?

Potvrdio je.

-Sjećaš se kad su dvoje staraca, u tvom susjedstvu, vezali za stolac i tako bespomoćne tukli, samo zato jer su Hrvati i što nisu htjeli sudjelovati u agresiji na Hrvatsku?

Potvrdio je, ali već mu je postalo vrlo neugodno. Srbin je.

-E, vidiš, propustio si priliku stati na stranu žrtava torture i terora. Šutjeo si. I ti i većina tvojih prijatelja i poznanika. Sad se više nema tko zauzeti niti za tvoju staru susjedu, a niti za tebe ako ti se slično dogodi. E, na to sam mislio kad sam rekao da Bog nije mačka da ogrebe.

Napuštajući poznanika i Slankamen, razmišljao sam o događanjima u Hrvatskoj. Eh, ti nesretni Srijemci, otjerani „kod svojih“,  a sada moraju na referendumu pokušati spriječiti donošenje zakona o materinstvu dvojice muškaraca. Moraju gledati ćirilicu u svojim mjestima i bahaćenje lokalnih Srba. Pobjegli su od državnog terora, a sad ne smiju biti spremni braniti svoj novi dom. Zbilja mi ih je žao.

Zanimljiva je situacija na sjeveru Bačke. Bivša vladajuća stranka, Tadićev DS, nakon desetljeća katastrofalne vladavine, prepustio je vlast gorima od sebe, radikalima bez brade, ali s topuzom ispod Armanijeva odijela. Da bi ironija bila potpuna, subotička stranka DSHV je zarad ostanka na lokalnoj  vlasti, podržala Tomine radikale kod smjenjivanja DS-ove vlasti. Dakle, promijenila je partnera. To se u narodu zove političko kurvanje, a stranka koja provodi takvu politiku nije ništa drugo nego kurvanjska stranka. Uzalud čelnici te stranke objašnjavaju začuđenom hrvatskom puku kako je to učinila po naputcima iz Hrvatske i uz blagoslov hrvatske diplomacije, običan čovjek ima posve drukčiji dojam. Nije mi više nezamislivo da u Hrvatskoj, za ministra vanjskih poslova, postave Savu Štrbca. Deklarirani je četnik, radio je na razbijanju Hrvatske, pa – kud ćeš boljih preporuka?

Kuntić, Bačić, Groznica,... ostat će upamćeni i po ovom političkom i ljudskom debaklu. Pa zar ništa drugo ne znaju raditi,  nego sjediti u državnim naslonjačima?