Proljeće i druge bajke

Noćna mora za Dveri

Možda ovoga teksta ne bi bilo, jer ono o čemu govori predmet je diskusija već skoro trideset godina, da glavni akteri nove (stare) politike nisu na vlasti u Srbiji, što znači da mogu donositi odluke na državnoj razini. Političko krilo SPC, pod imenom Dveri srpske, dosljedni su nasljednici načertanijske, memorandumske, a u zadnje vrijeme i platformske Srbije, drugim riječima ideje koja u svojoj biti ima nasilje i fašizam.Ako netko u XXI. stoljeću zastupa četničku ideologiju etnički čiste države u kojoj se nalaze Osijek, Zadar, Split i Sarajevo, onda je to čist fašizam, ali ostavit ću to teoretičarima. Oni svejedno imaju pune ruke posla.

Jedan od udarnih pesnica rečene stranke, Boško Obradović, nekako pred Hrvatsku novu godinu (nadam se da smijem upotrijebiti ovu složenicu, budući postoji i Srpska nova godina), u Master centru u Novom Sadu održao je govor na tribini posvećenoj novoj srpskoj političkoj misli u novom stoljeću. Kako već rekoh, ovo ne bi bilo vrijedno spomena, da nemamo povijesnog iskustva ne samo u hrvatsko-srpskim odnosima, nego i dalje. Sjetimo se samo Hitlerovih minhenskih tirada i kamo je sve to završilo. Čovjek je predstavio vjerojatno politički plan države Srbije na prostoru koga on i njegovi istomišljenici nazivaju srpskim, s posebnim naglaskom na Vojvodini. Obradović veli kako je u tijeku formuliranje i operacionaliziranje zahtjeva za potpunim ukidanjem autonomne pokrajine Vojvodine, jer bi se tako (po njemu) spriječilo daljnje smanjivanje Srbije. On u svome izlaganju otvoreno naziva dijelove susjednih država srpskim zemljama, što je potvrda gore izrečene konstatacije kako se radi o nastavku četničke ideologije od prije stopedeset godina, dok su Srbi još bili pod Turcima.

Obradović najavljuje srpsko proljeće u kome neće biti „jogurt-revolucije“, nego velike pobune protiv autonomaša i separatista u severnoj Srbiji. „Došlo je vrijeme integralne srspke politike, u kojoj nema Šumadinaca, Bosanaca, Vojvođana, Hercegovaca, već postoje samo – Srbi., riječi su Boška Obradovića u Novom Sadu, glasovitoj multi-kulti europskoj Vojvodini u kojoj u sreći i veselju žive pripadnici dvadesetak nacija. Na koncu, predstavljena je i jasna geostrateška vizija: „Srbi će XXI. stoljeće završiti ne u EU, ne u Turskoj uniji, ne u Velikoj Nemačkoj ili Vatikanskoj uniji, nego u – Srpskoj uniji.“

Posebno mjesto namijenio je Hrvatima.

„Potrebno je poraziti hrvatsku i svaku drugu kulturnu politiku u Beogradu i u srpskim institucijama kulture, usvojiti smisao vlastite duhovne baštine, nacionalnih primjera i moralnih orijentira.“

Ovako zbori osoba koja predstavlja aktualnu vlast u Srbiji. I na tome se sve završava. Ili – počinje?