 |
| Ustanak kozmopolitskog i tolerantnog Beograda |
Dok Hrvati očekuju
službeni ulazak u zajednicu europskih naroda, u trenutku kad je ta ista zajednica
u krizi, Srbi gutaju još jednu gorku pilulu u čijoj su proizvodnji sami
sudjelovali. Naime, potpisan je sporazum između dviju države, Srbije i Kosova, koji
bliže određuje autonomna prava srpske manjine na Kosovu. Manje više, sve je
objavljeno u medijima, tako da se može pročitati o čemu je riječ, ali bit
sporazuma je u slijedećem: Srbi u Kosovu imaju povlašteni status u okviru
Republike Kosovo, čime se reže i posljednja veza sa Srbijom. Dakle, Srbi su sa
velikim zakašnjenjem priznali vojni i politički poraz i doživjeli realni
gubitak državnog teritorija. Još izravnije: srpski će policajac nositi kosovsku
odoru, primjenjivati kosovske zakone, primati plaću od kosovske vlade, a doma
će moći pjevati „Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala“ bez da ga netko zbog
toga šikanira.
Dakako, Srbi su
frustrirani odavna, pa im je ovaj poraz pao teško da teže ne može biti. Ipak,
toliko su siromašni, da u svojoj bijedi ne mogu podići glas protiv odluke Vlade
koju čine zastupnici iste one politike koja im je obećavala da će i Zadar biti
srpski primorski grad. Ipak, najuporniji sljedbenici te politike najavljuju
prosvjed u Beogradu, prijete vodećim srpskim političarima i ne mire se s
činjeničnim stanjem. Pokraj svega, rade istu grešku kao i prije: proizvode
političku krizu u Vojvodini bez ijednog racionalnog razloga. Na nekoliko
web-stranica objavljen je „komentar“ jednog obaviještenoga Srbina, koji poziva
svoje sunarodnjake na suicidalni miting koji bi trebao prerasti u
vojno-politički puč čiji bi cilj bio donošenje općenarodne odluke o
uspostavljanju uskih veza s Rusijom. Pročitajte pozorno:
„Srbija će ući u
EU 20.rujna 2015. godine. EU će odobriti kredit od 30 milijardi eura, misleći
da Srbija neće imati novca da im vrati, pa će se služiti ucjenama. Tražit će
predaju sjeverne Vojvodine Mađarima, zapadne Vojvodine Hrvatima, Sandžak će
prisvojiti Velika Albanija...“
Braćo, nadam se
da sam lijepo preveo tekst. Nemojte me pitati za izvor informacije, jer čovjek
s kojim sam pričao živi u inozemstvu i izjavio je da Srbija ima jednu šansu da
se izvuče iz krize, a to je da se okrene Rusiji.
Možda bi to i
uspjelo, ali Srbi su gladni, siromašni i umorni.
U nizu prijedloga
za prevladavanje opće krize u Srba, neki su predlagali da se iz kalendara izbaci
nekoliko datuma koji vrijeđaju srpsko nacionalno biće, poput 10.4. (dan
proglašenja NDH), 19.4. (dan priznavanja RK), 5.8. (Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti), 16.10. (dan rođenja
bana Jelačića) kao i još neke. Iznimno je zanimljivo da se u posljednjim
događajima u javnosti uopće ne pojavljuje SPC, koju potresa afera snimljenih
porno-uradaka njezinog istaknutog vladike Kačavende.
Nije vrijeme za
likovanje, osobito nas Hrvata, budući nam nije dobro s tendencijom na gore, ali
barem postoji nada. Pa ako je za vjerovati da nada umire posljednja, onda bi
naša očekivanja trebala biti pozitivna, dugoročno gledano. Ipak, moram reći da
sam zadovoljan što je srpska politika doživjela katastrofalan poraz, jer je
imala sve elemente fašizma. A znamo kako svijet gleda na fašizam.
Nema komentara:
Objavi komentar