Dok se nizozemski sudac smije, zadovoljan što je ispunio očekivanja svojih poslodavaca i uz to napunio vlastiti bankovni račun, pun je eter komentara na njegovu posljednju presudu, kojom su dvojica hrvatskih generala osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora. Presuda odgovara nekim krugovima u EU koji ne znaju što bi učinili s prostorom koji nazivaju i Zapadni Balkan, te su odlučili izjednačiti žrtve i krvnike prema unaprijed određenim mjerilima.Ne, nema to veze s pravdom, ali, na žalost, ni s pravom.
No, što se može. To je trenutačni odnos snaga u svijetu. Po tome, moguće je da nekoliko navijača beogradskoga Partizana za ubojstvo francuskog navijača dobiju istu kaznu kao i hrvatski generali, ali je isto tako moguće da namjerno (suci bi rekli neselektivno) rušenje Vukovara ima manju težinu od vojne operacije Oluja, i tako bismo mogli redati primjer do primjera.
Živimo u takvom svijetu u kome se odluke donose na temelju privatnih interesa, koji često ne moraju biti i državni. U centru donošenja odluka je novac i to treba biti jasno svima.
Čitajući komentare na raznim portalima, izdvajaju se dva ekstremna mišljenja. Jedno je srpsko i ono ide za tim da će slijedeći pokušaj ostvarenja Velike Srbije, čija je zapadna granica na crti Karlobag-Karlovac-Virovitica, biti napokon uspješan. Drugo je hrvatsko: ako ponovno dođe do hrvatsko-srpskoga rata, onda ne treba stati kod Banjaluke, nego tjerati do Zemuna i Drine, jer će kazna opet biti ista. Povijest i statistika, na žalost, govore da će sukoba i rata zasigurno biti, budući nisu riješeni glavni problemi.
Kad je već riječ o problemima, presude Haaškoga suda samo su pogoršale stanje u hrvatsko-srpskim odnosima, vrativši sat unatrag dvadeset godina, a možda i cijelih sto. Na žalost, imam dojam da je netko upravo i htio da se to dogodi.
Bolje ne praviti povijesne usporedbe, jer one potiču na nasilje. Kako opravdati bombardiranje njemačkih gradova na koncu WW2, uz milijune žrtava i opravdanje kako se radi o osveti za njemačku fašističku avanturu? Zar to nije bilo neselektivno bombardiranje? Ako se prihvati "princip" da pobjednici ne trunu u zatvorima, onda je sasvim OK da đeneral Mladić uživa svoje penzionerske dane, jer bi on (u tumačenju Haaškoga suda) trebao biti pobjednik. No, tko se zadnji smije...Teško će biti narednim generacijama Hrvata i Srba koji će učiti povijest kao u zrcalu.
Srbija se, izgleda, već suočila s poviješću, pa je izjednačila četnike i partizane na antifašističkoj razini, premda su se gledali preko cijevi. Hrvatska bi, dakle, trebala revidirati svoje stajalište o NDH, pa je proglasiti jednim od pokušaja uspostavljanja nezavisne države, a zaboraviti njezine fašističke protagoniste. Ako će Srbi praviti memorijalni centar Draža Mihajlović, nije nedopušteno stomatološki fakultet u Zagrebu nazvati Dr. Ante Pavelić. I jedan i drugi su bili spremni, jedan za Dom, drugi za (antifašističko) klanje.
Ne, povijest više ne pišu pobjednici, ili se suvremena "pobjeda" drukčije definira. U svakom slučaju, moćnici će već ugurati Hrvatsku i Srbiju u neku zajednicu kako bi ih lakše kontrolirali i pljačkali. Shvatio je to i grobar Toma Nikolić, pa želi zasjesti na srpsko prijestolje prije nego se Šešelj vrati iz Haaga i zakuha političku juhu u Srbiji. Sad ili nikad treba srušiti Tadića, ukloniti druge kandidate, te mirno pregovarati s EU-moćnicima s pozicije lidera u regiji, kad je već Hrvatskoj zaljepljena etiketa zločinačke države. Kad Tadić, nakon pobjede u Haagu nad Hrvatskom, dobije kandidaturu za EU, onda je kasno za Šešelja i Tomu. Doduše, Srbi to znaju riješiti i kraćim putem (Obrenović, Đinđić).
Selektivno smo nesretni, ne zato što smo glupi, nego što smo mali i ne znamo puno krasti poput bivših kolonijalnih sila i zato će nam uvijek biti ovako. Mi Hrvati uvijek ćemo imati Jelačića i Gotovinu, ali to nam neće donositi sreću. Samo trenutačnu radost, ushićenje i buđenje nacionalnoga zanosa, nakon koga padamo u duboku depresiju. I tako u ciklusima.
Dresden, nekažnjeni zločin
Vukovar, selektivno bombardiranje
Nema komentara:
Objavi komentar