 |
| Volim hrvatske šupčine ispod crte |
Pomalo mi je već dosadno pratiti medije u lipnju i srpnju.
Da nije nogometa i sprdačine od srpskih izbora, sve ostalo bi se moglo
spakirati u reklamno-promidžbenu kampanju turističkih agencija. Gdjekoji dan mi
uljepšaju hrvatski “novinari” svojim već
poznatim iskrivljavanjem slike o državi u kojoj zarađuju za kruh, ali
neponovljivi užitak predstavljaju “blagdani” koji se u Hrvatskoj obilježavaju
ovih prvih ljetnih mjeseci. Radi se, da ne bude zabune, o antifašističkim blagdanima,
od kojih je jedan partizanski, a drugi četnički. O njima je povijesna znanost
sve rekla i dokazala, te nije potrebno na ovome mjestu o tim faktima reći bilo
što.
Ipak, postoji crta koju aktualna vlast i većina medija u Hrvatskoj ne želi
prijeći, a ona razdvaja zločince od žrtava.
 |
| Ostarjeli ustaški zločinac? |
Naime, ustaški je pokret osuđen,
kao i rezultati njegove vladavine, te o tome više nije potrebno dvojiti. Onaj
beznačajni postotak ustaških “nostalgičara” ne bi bio niti primjećen, da nije
stranih novinara koji samo takve i traže, kako bi Hrvatima zadržali osjećaj
vječite ustaške krivnje. Ovi strani novinari često su Hrvati, što je još
nevjerojatnije i tragičnije. Dakle, ustaše smo smjestili na svoje
mjesto,osudili njihovo vodstvo i zločine, te podigli monumentalni spomenik u
Jasenovcu da nas opominje na četiri godine njihove ratne vladavine. Pomalo smo zaboravili na činjenicu: da nije bilo zločina nad hrvatskim prvacima u beogradskoj skupštini 1928. godine, vjerojatno ne bi bilo ni ustaša.
 |
| Ostarjeli komunistički zločinac? |
S druge strane crte nalaze se antifašisti. U tu skupinu
Hrvatska je ravnopravno ubrojila partizane i četnike, iako ne formalno poput Srbije,
ali na terenu svakako. Ta je skupina vladala Hrvatskom 45 godina, a njezini nasljednici i danas. Postoje
neoborivi dokazi o zločinima koju je ta skupina počinila u ratu i miru. Istočno-europske države jasno su stavile točku
na zločine tzv. antifašista i smjestile ih u isti koš s fašistima protiv kojih
su se borili, jer su za vrijeme vladavine iza gvozdene zavjese pobili na
milijune svojih sunarodnjaka. Hrvatska to nije napravila i ostala je iza
crte koja ju razdvaja od civiliziranoga svijeta. Nije to vraćanje u prošlost,
niti pokušaj revizije povijesti, nego jasno i glasno nazivanje događaja pravim
imenom. Zašto se to u Hrvatskoj nije dogodilo? Zato što su na vlasti bili i još
uvijek su nasljednici Titova režima u kojem su oni i njihovi roditelji imali
sve privilegije besklasnoga društva. Zbog toga je ova Hrvatska u velikoj
opasnosti, na što ukazuje sve veći broj intelektualaca, budući sadašnjoj vlasti
uopće nije stalo do države, nego samo do privilegija.
 |
| Pod stijegom zločinačke vojske |
Prelaskom crte koja vodi u civilizaciju, riješili bi
se,vjerujem, i ekonomski problemi, jer kad uklonite bolesno tkivo, organizam se
počne oporavljati. Kad su srpski fašisti, pod Miloševićevim vodstvom, htjeli
očistiti Zemun i cijeli Srijem od Hrvata, nije bilo dana da nisam pomislio na
bijeg zbog dobra obitelji. Gledali smo u Hrvatsku kao ostvarenje sna hrvatskoga
naroda, kao državu nacionalne i socijalne pravde i povratak Hrvata u skupinu
civiliziranih europskih naroda. Ipak sam ostao. No, danas više ne žalim zbog
toga, budući je Hrvatska postala totalna suprotnost svemu čemu smo se nadali.
Njome vladaju lupeži, strani i domaći tajkuni, uništeno je gospodarstvo,
rasprodano nacionalno blago, a skorim ulaskom u EU od njezinog suvereniteta
neće ostati ni “s”. Tisuće su ju napustile, tisuće (poglavito mladih i
naobrazovanih) jedva čeka zaposlenje u Zapadnoj Europi ili Americi, što znači da Hrvatska
ima sumornu perspektivu. Zemlja koju napusti mladost i pamet mora propasti.
Ako hoćete najjednostavniju usporedbu Srbije i Hrvatske,
pogledajte njihove predsjednike. Hrvatski je predsjednik nedefinirana osoba,
navodni ljevičar, agnostik, privržen EU-kabadahijama, anacionalan, ali finih
manira. Srpski predsjednik je četnički vojvoda, neobrazovan, rusofil, s
fašističkom prošlošću. U Srbiji se živi s plaćama i do 150 eura, sve je
kormpirano i naglavačke postavljeno i tako funkcionira, ali je restauriran
jednopartijski politički sustav i postoji samo jedna nacionalna politika,
premda je vanjština demokratska. Srbija je daleko od crte koja je dijeli od
civilizacije, ali bit vladavine isti je kao u Hrvatskoj: važno je sjesti u
dobro plaćeni naslonjač. U Srbiji znate s kim i s čim imate posla. U Hrvatskoj
ne! Vjerujete li da će ulaskom u EU Hrvatska napokon prijeći crtu? Vjerujte i
vjera će vas vaša spasiti!
