Hrvatska prolazi kroz teško razdoblje najstrašnije ekonomske krize i uz to, na njezinu nesreću, ima veoma, veoma loše vodstvo. Naravno da niti jedan Hrvat ne može biti ravnodušan znajući o kakvoj se krizi radi, bez obzira na to živi li u Hrvatskoj ili izvan nje. Posebice su uznemireni Hrvati koji žive u susjednim državama, a najizravnije Hrvati u Srbiji, budući im je jedino Hrvatska, kao matična država, mogla garantirati kakva-takva prava. Hrvatska u problemima, na samom rubu provalije (a prije ulaska u EU) noćna je mora Hrvata u Srbiji, no što se tu može, kad glasački listići u jednome danu odlučuju o svemu.
U središtu pozornosti hrvatske zajednice u Srbiji ovih dana jest objavljivanje službenih rezultata prošlogodišnjega popisa pučanstva. Neki su hrvatski mediji objavili ovu vijest, no nitko nije ozbiljnije komentirao, barem nisam vidio ni čuo. Koristeći službene podatke Republičkog zavoda za statistiku, iznosim samo dio podataka.
Hrvati su četvrta nacionalna skupina (manjina) u Republici Srbiji, sa ukupno 57.900 pripadnika, iza Roma, Mađara i Bošnjaka. Žive na čitavom teritoriju Srbije, osim u općini Tutin gdje nema niti jednoga Hrvata. Dakako, najviše Hrvata živi u Bačkoj (oko 35 tisuća), zatim u Srijemu (oko 9 tisuća) i u Beogradu (oko 8 tisuća). Tko želi, može detaljno pogledati knjigu 1 na sajtu Zavoda.
Dakle, to su opći podaci. Ono što je mene, kao Srijemca, osobito zanimalo jest brojno stanje u Srijemu i Zemunu, jer je zapravo tek ovaj popis mogao dati odgovor na pitanje: je li bilo etničkoga čišćenja u Srijemu? Brojke govore da jest. U Zemunu i Novom Beogradu, dakle srijemskim beogradskim općinama, Hrvatom se izjasnilo nešto više od tri tisuće ljudi. I to je broj koji je "pravi", jer se više nitko nije morao zaklanjati iza već poznatih "utočišta" za Hrvate poput Jugoslaven, Srijemac, Vojvođanin i slično. Ako se može reći približno da u ta dva grada živi oko 400 tisuća stanovnika, broj Hrvata je manji od 1%, dakle beznačajan sa stajališta vlasti i ostvarivanja nekakvih prava.
Podsjetio bih samo da je 20-ih godina prošloga stoljeća taj postotak bio skoro 70%!
Još je poraznije uspoređivati brojke u Petrovaradinu, u kome je prije sto godina živjelo 98% Hrvata!
Zaključak: etničko čišćenje Srijema, započeto 1944. godine od strane Titovih bojovnika, uspješno je završio Slobodan Milošević.
Za protjerivanje najvećeg broja Hrvata, kao biološke supstance, zaslužna je srpska politika. Za gubitak 13 tisuća Hrvata u posljednjih deset godina, osim srpske politike, "zaslužna" je i hrvatska država koja se, praktički, ovog dijela svog nacionalnog korpusa de facto odrekla, priznavši samo skupinu subotičkih Hrvata kao najbrojniju. O utjecaju državne politike već sam pisao, ali bit će prilike i za nove analize, pa bih sada samo zaključio da je proces etničkoga čišćenja u Srijemu završen. Manje od tisuću i pol zemunskih Hrvata samo su blijeda sjena nekadašnje slave, ali bi se moglo reći i da su to "najhrvatskiji" Hrvati, čim su opstali u izrazito neprijateljskom okruženju. Nitko više nema prava busati se u prsa Hrvatska, pače ni Srijemska Mitrovica, u kojoj (u cijeloj općini) nema više od dvije tisuće Hrvata, dakle manje nego u Zemunu i N.Beogradu. Hrvatski Srijem je, moglo bi se pjesnički reći, ubijen, ali - ne dovoljno. Još je u samrtnom ropcu, jer ima snažno srce koje mu ne da umrijeti.
Odmah ću reći: nimalo nisam obeshrabren ovim podacima! Mislite da sam lud? Možda i jesam, ali na ovo pitanje brojki ne gledam matematički, statistički niti politički. Povijest nas uči puno više, nego tisuće statističkih podataka. Naime, u vrijeme vladavine Turaka, u jednom trenutku, izgledalo je da nikada više Hrvati (ni ostali kršćani) neće šetati Srijemom. Dogodilo se suprotno: danas u Srijemu ne živi niti jedan Turčin. Pametnome dosta. Osjećam se lijepo, jer se nalazim u skupini od pedesetine tisuća ljudi koje povezuje podrijetlo i brojna nacionalna obilježja i ponosim se time. Sve da sam jedini Hrvat u Zemunu, nikada se toga ne bih sramio, niti bih tajio. Tome je, valjda, dobar dokaz i ovaj blog.
Pozdravljam sve Hrvate, na poseban način one u Srbiji, osobito one u Srijemu, a još srdačnije one u Zemunu i neka ne budu tužni i nesretni što nas nema više. Ako Bog da i ta će se nepravda jednoga dana ispraviti.
U središtu pozornosti hrvatske zajednice u Srbiji ovih dana jest objavljivanje službenih rezultata prošlogodišnjega popisa pučanstva. Neki su hrvatski mediji objavili ovu vijest, no nitko nije ozbiljnije komentirao, barem nisam vidio ni čuo. Koristeći službene podatke Republičkog zavoda za statistiku, iznosim samo dio podataka.
Hrvati su četvrta nacionalna skupina (manjina) u Republici Srbiji, sa ukupno 57.900 pripadnika, iza Roma, Mađara i Bošnjaka. Žive na čitavom teritoriju Srbije, osim u općini Tutin gdje nema niti jednoga Hrvata. Dakako, najviše Hrvata živi u Bačkoj (oko 35 tisuća), zatim u Srijemu (oko 9 tisuća) i u Beogradu (oko 8 tisuća). Tko želi, može detaljno pogledati knjigu 1 na sajtu Zavoda.Dakle, to su opći podaci. Ono što je mene, kao Srijemca, osobito zanimalo jest brojno stanje u Srijemu i Zemunu, jer je zapravo tek ovaj popis mogao dati odgovor na pitanje: je li bilo etničkoga čišćenja u Srijemu? Brojke govore da jest. U Zemunu i Novom Beogradu, dakle srijemskim beogradskim općinama, Hrvatom se izjasnilo nešto više od tri tisuće ljudi. I to je broj koji je "pravi", jer se više nitko nije morao zaklanjati iza već poznatih "utočišta" za Hrvate poput Jugoslaven, Srijemac, Vojvođanin i slično. Ako se može reći približno da u ta dva grada živi oko 400 tisuća stanovnika, broj Hrvata je manji od 1%, dakle beznačajan sa stajališta vlasti i ostvarivanja nekakvih prava.
Podsjetio bih samo da je 20-ih godina prošloga stoljeća taj postotak bio skoro 70%!
Još je poraznije uspoređivati brojke u Petrovaradinu, u kome je prije sto godina živjelo 98% Hrvata!
Zaključak: etničko čišćenje Srijema, započeto 1944. godine od strane Titovih bojovnika, uspješno je završio Slobodan Milošević.
Za protjerivanje najvećeg broja Hrvata, kao biološke supstance, zaslužna je srpska politika. Za gubitak 13 tisuća Hrvata u posljednjih deset godina, osim srpske politike, "zaslužna" je i hrvatska država koja se, praktički, ovog dijela svog nacionalnog korpusa de facto odrekla, priznavši samo skupinu subotičkih Hrvata kao najbrojniju. O utjecaju državne politike već sam pisao, ali bit će prilike i za nove analize, pa bih sada samo zaključio da je proces etničkoga čišćenja u Srijemu završen. Manje od tisuću i pol zemunskih Hrvata samo su blijeda sjena nekadašnje slave, ali bi se moglo reći i da su to "najhrvatskiji" Hrvati, čim su opstali u izrazito neprijateljskom okruženju. Nitko više nema prava busati se u prsa Hrvatska, pače ni Srijemska Mitrovica, u kojoj (u cijeloj općini) nema više od dvije tisuće Hrvata, dakle manje nego u Zemunu i N.Beogradu. Hrvatski Srijem je, moglo bi se pjesnički reći, ubijen, ali - ne dovoljno. Još je u samrtnom ropcu, jer ima snažno srce koje mu ne da umrijeti.
Odmah ću reći: nimalo nisam obeshrabren ovim podacima! Mislite da sam lud? Možda i jesam, ali na ovo pitanje brojki ne gledam matematički, statistički niti politički. Povijest nas uči puno više, nego tisuće statističkih podataka. Naime, u vrijeme vladavine Turaka, u jednom trenutku, izgledalo je da nikada više Hrvati (ni ostali kršćani) neće šetati Srijemom. Dogodilo se suprotno: danas u Srijemu ne živi niti jedan Turčin. Pametnome dosta. Osjećam se lijepo, jer se nalazim u skupini od pedesetine tisuća ljudi koje povezuje podrijetlo i brojna nacionalna obilježja i ponosim se time. Sve da sam jedini Hrvat u Zemunu, nikada se toga ne bih sramio, niti bih tajio. Tome je, valjda, dobar dokaz i ovaj blog.
Pozdravljam sve Hrvate, na poseban način one u Srbiji, osobito one u Srijemu, a još srdačnije one u Zemunu i neka ne budu tužni i nesretni što nas nema više. Ako Bog da i ta će se nepravda jednoga dana ispraviti.
·
