 |
| Četnička trojka na vlasti |
Htjeli ili ne
htjeli, građani bivše jugoslavenske republike Srbije moraju priznati da su u
XXI. stoljeće ušli s neizmirenim računima prema svim susjedima, kako onima
izvan sadašnjih državnih granica, tako i prema onima s kojima dijele isto
dvorište. Računi su veliki zato što su izdavani prije sto i više godina, te su
i kamate narasle do neslućenih visina. Ipak, od europskoga puta neće biti
ništa, budući je sustavno gažena svijest kod ljudi i zatirano proeuropsko
raspoloženje, nasuprot arhaičnom i profašističkom opredijeljenju intelektualne
elite predvođene SPC. To više i ne promatram kritički, preispitujući vlastita
stajališta, već samo konstatiram kako sam u pravu što srpsko društvo definiram
na ovaj način. Fašizacija društva bila je zaustavljena na tren, u vrijeme
Đinđića, dočim su je omogućili njegovi nasljednici pod vodstvom Tadića.
Građanska Srbija dovela je na vlast DS, premda je i ona većinska, uzrok svih
zala na prostoru bivše Yuge, preko DS-a htjela oprati svoju fašističku i
zločinačku prošlost. Manjine i tolerantni Srbi očekivali su od DS-a promjenu
politike za 180 stupnjeva. Nasuprot očekivanjima, Tadić je samo napravio kratku
stanku i psihološku pripremu, da bi se ovoga ljeta ustoličili mladi jastrebovi
Slobine i Šešeljeve stranke.
Presmiješno
izgleda Šešeljev mali, Aco Vučić, dok mirnim, tihim i skrušenim glasom odgovara
na pitanja novinara, sklapajući ruke kao na molitvu, ali raširenih prstiju.
Smireno najavljuje uhićenja izazivajući kod razdraganih masa isto ono ushićenje
kao u vrijeme Rankovića. Da, umislio je Aco da mu je sudbina namijenila ulogu
Leke, idola srpskih jastrebova, ubojice Šiptara i Ustaša. Danas je i svečano
instaliran novi Leka, osvojivši mjesto predsjednika stranke koju su lukavo
nazvali naprednom. No, svakome je jasno da se radi o genijalnom Šešeljevom
projektu koji bi se mogao nazvati reinkarnacija radikala. Šešeljeva SRS,
najjača politička partija u ratnoj Srbiji, produkt većinske volje srpskoga
naroda, nije uspijevala zadobiti povjerenje Zapada zbog uloge u ratu, ratnih
zločina, te izrazite antieuropske politike. Kako bi ipak došli na vlast,
napravili su slijedeće: smjestili šefa u Haag i s njim pokopali fašističku
prošlost, promijenili naziv i vodstvo stranke, obukli se u Armanijeva odijela i
prestali vikati Karlobag-Karlovac-Virovitica. Posve dovoljno da ih taj isti
Zapad postavi na vlast u državi u kojoj to prije svega znači izvor bogaćenja.
Da, sad je Leka
na vlasti i smireno čeka da se pravi šef vrati iz Haaga. Četnički vojvoda
Nikolić ionako igra marionetsku ulogu, iako mu se mora priznati da je izuzetno
pametan čim je mogao, pod stare dane, položiti na desetke ispita i postati
fakultetski naobrazovan predsjednik. Srbijom, zapravo, vlada Šešelj uz pomoć
tajkuna. Ne vjerujem da su Srbi preveslali čelnike EU te ih uvjerili u svoj
europski put. Prije će biti da su prefrigani Nijemci navukli Srbe na put s koga
nema povratka, a on se zove priznavanje Kosova, na ovaj ili onaj način.
Opčinjeni Putinom i svojom očaranošću ruskom čizmom, Šešeljevi dečki ulaze u
teške kreditne linije s Rusijom, postajući doslovno ruska gubernija, po želji
vojvode Tome. Ipak, država koja se zadužila na više od 60% BDP-a ne može
očekivati investicijske akrobacije, već samo nepovoljne kredite i rasprodaju
preostalog imetka prije sve iz oblasti energetike i telekomunikacija.
I pokraj svega, u
Srbiji su i dalje opčinjeni četništvom, pa je tako s oduševljenjem primljena
vijest da je novim četničkim vojvodom proglašen Bora Đorđević, frontman Riblje
Čorbe. Novosadsku vlast napravili su Šešeljevi i Slobini dečki, uz pomoć
deklarirane klerofašističke stranke Dveri, te sad mahnito smjenjuju DS-ove
lupeže i postavljaju svoje. Uklanjanje političkih protivnika vrši se na
oprobani način, te je tako u namještenom događaju isprovocirani Nenad Čanak
naprašio provokatora iz Beograda, da bi već slijedećeg dana napustio mjesto
zastupnika u srpskoj skupštini. Još će jedan DS-ovac platiti za grijehe dok je
bio ministar. Radi se o Oliveru Duliću, etničkom Hrvatu iz Subotice, ortopedu i
bivšem ministru, kojem su pronašli velike zlouporabe i vjerojatno će ga
utamničiti. Jednim udarcem dvije muhe: lupež i Hrvat. Moram reći kako u
Subotici i ne drže da je rečeni gospodin uistinu Hrvat, osim po podrijetlu. Vrhunac krivotvorenja povijesti dogodit će se 5.listopada, kad će svečano biti ukopan knez Pavle Karađorđević s obitelji. Na taj način Srbija se i službeno deklarira kao država koja rehabilitira fašizam.
Od kako su
Šešeljevi dečki ponovno uzeli svu vlast, dirljivo je ponašanje hrvatskih
političkih prvaka, prije svega Petra Kuntića, zastupnika u srpskoj skupštini.
Pero Mutavi, kako ga od milja zovu njegovi Subotičani (a i mi iz Srijema), osim
nekoliko suvišnih kilograma nije nabacio niti jednu jedinu riječ u svezi bilo
koje teme! Govore Mađari, Bošnjaci, Slovaci,... ali ne i Pero, iako za svoju
stranku govori da je „jedina parlamentarna stranka Hrvata“, što uopće nije
točno. Dakle, Pero nema mišljenje ni o čemu, pa zašto bi onda bilo što i govorio?
Dok se tako Srbi slavodobitno
daruju titulama četničkih vojvoda, veličajući fašističku prošlost, Hrvatska
tone u glib. Žalostan sam bio za posljednjega boravka u Domovini, jer su većina
mojih prijatelja u teškoj financijskoj krizi. Nisam vjerovao da ću imati više
novaca od njih, iako živim u Srbiji, iako su me dugo, dugo nagovarali da se
preselim u bogatu i uspješnu državu Hrvatsku. Sad ne vide rješenje. Očito da
pljuvanje po HDZ-u nije ništa dobroga donijelo, kao što su mnogi očekivali.
Traži se izlaz, a on se neće dogoditi 1. srpnja 2013. kad Hrvatska na silu bude
uvučena u EU, budimo realni, zahvaljujući moru i Nijemcima. Unatoč poteškoćama
(ako sam uopće izabrao pravu riječ), Hrvatska je i dalje najljepša zemlja
Europe, jednako kao što je Beograd najveća cirkuska šatra Europe. Promatram
kako dvije države pristupaju izgradnji kapitalnih objekata, Pelješkoga mosta,
odnosno auto-ceste kroz rodni kraj Velje Ilića, Šešeljeva imitatora. Razlika je
samo u klimi.
