More u boci

Procjene o lošijoj turističkoj sezoni diljem svijeta bile su točne. Prema nekim istraživanjima, jedino je Tunis zabilježio porast broja turista, dočim je Hrvatska u padu blažem nego li je očekivano. Toplo i čisto more, kakvo je hrvatsko, ponuda je koja se teško odbija, unatoč propustima koji se događaju na tom istom moru, a koji su proizvod ljudske gluposti. Očito su mnogi Europljani spremni zažmiriti, samo da bi mogli uživati u ljepoti zemlje s tisuću otoka. Slike zanosnih ljepotica s pješčanih plaža, zalasci sunca, te plavetnilo mora i neba obilaze svijet brzinom munje, pa svim kontinentalcima i sjevernjacima počne mirisati lavanda, riba i vino još u listopadu, kad oni koji nisu bili na godišnjem odmoru iz raznih razloga (najčešće ekonomskih) i oni koji su bili na nekom drugom mjestu, počnu razmišljati o ljetovanju naredne godine. Što se događa na kontinentu, gdje nema mora ili gdje ga ima, ali je hladno? Moraju se i ondje ljudi nekako zagrijati, pa se organiziraju razni festivali, dani ovoga i onoga, zabava za one koji nisu bili te sreće da odu na hrvatsko more. U posljednjih nekoliko godina, Srbija je postala omiljeno mjesto tisućama posjetitelja željnih raskalašne, gotovo orgijaške zabave, te ju neki novinari s pravom nazivaju modernom Sodomom (i Gomorom).

Skromna turistička ponuda Srbije s kraja XX. stoljeća (nekoliko toplica, Kopaonik, lovni turizam i napose Beograd) otišla je u nepovrat tijekom ratova u kojima je ona bila u centru zbivanja, a u turističkim agencijama diljem svijeta obilježena crnom točkom. Sve se mijenja nakon NATO-bombardiranja, te pada Miloševića. Ograničena zemljopisnim, političkim i ekonomskim zaprekama, Srbija je odlučila institucionalizirati ono što se i tijekom rata redovito događalo u Beogradu: bogati i raskalašni noćni život, poglavito na splavovima na Savi i Dunavu, totalna suprotnost svakodnevnoj zbilji. Slike pijane mladeži koja se u ranim jutarnjim satima tetura rječnim obalama i odlazi na "zasluženi" počinak, privukle su znatiželjnike ponajprije iz "regije" (što će reći susjednih država), ali i one udaljenije (primjerice Engleze željne jeftinih bakanalija). Hrana i piće u Srbiji, općenito, nisu skupi, a nezaposlenog svijeta ima puno, te je popunjenost kapaciteta na splavovima zagarantirana. Bakanalije su se s beogradskih splavova preselile na druga mjesta, s nešto promijenjenim sadržajima, ali u biti sve se svodi na isto: danju spavaj, noću se nalijevaj alkoholom do kontuzije, a između svega toga - što bude biti će!

Dok petrovaradinski EXIT- festival ima dobru logistiku i vrlo utemeljenu priču (glazba na prvome mjestu), ostale "manifestacije" kao da su iznikle iz rimske prakse "kruha i igara". Tako postoje različiti "dani": kobasica, jaja, slanine, piva, šljiva, trube,... Nekad su svoje "dane" imali rudari, tekstilci, ratari, pače je u Beogradu redovito bila organizirana Bila noć (noć Hajduka). Danas je čak bespotrebna i proizvodnja radne odjeće, budući je u čitavoj populaciji ponajmanje radnika. I sve ima isti predložak koji vodi k jednome cilju: strašno se napiti i proživjeti nekoliko sati (dana) u drugom svijetu, čak ne ni virtualnom, nego više nadrealnom. Povratak iz toga svijeta zna biti bolan, pa mi je teško i zamisliti mladoga čovjeka iz, primjerice Leskovca (jug Srbije), koji se vraća sa beogradskoga Beer-festa i budi se na željezničkom kolodvoru svjestan da je potrošio polovicu zarade radeći na crno, a još nije prošla ni polovica mjeseca. Međutim, nije mi teško zamisliti ni nekoga iz Slovenije ili Hrvatske koji je otišao u Srbiju napraviti novo zubalo, budući je stomatološki turizam vrlo razvijen zbog niskih cijena usluga (nova proteza dođe stotinjak eura).

Stanovnici Sodome i Gomore barem su znali da će često odlaziti u ratne pljačkaške pohode, nakon kojih su trošili na taj način zarađene novce i spremali se za nove pothvate. Srpska priča nije ni nalik tome, budući je broj zaposlenih, nezaposlenih i umirovljenika gotovo jednak, a starosna struktura vrlo nepovoljna. Idealne prilike za "kruha i igara", uz dodatak alkohola.

Nema u Srbiji jezičnih barijera, što mogu potvrditi mnogi mladi iz skoro svih država "regije" koji ondje odlaze radi provoda. Vjerojatno bi se mogli organizirati i Dani Hrvatske, samo da bude veselo i pijano. U tom slučaju, povod je nebitan, okruženje je nebitno, vrsta glazbe također.

Jedan moj prijatelj ima sina, teenagera, koji baš i ne voli ovakve provode, ne sluša narodnjake i nije sklon orgijanju. Žali mi se: "Moj ti je Marko k'o curica!" Zatim je malo zašutio i dodao: "Zapravo, k'o što su nekoć curice bile!" Prije toga je pogledao fotku na kojoj se vide pijane djevojčice na beer-festu. Srbija nema more, ali ako se hoćete utopiti - dobro ste došli! I zasigurno nećete pogriješiti! Jedino što morate napraviti jest da se nakon povratka kućama nikako ne osvrćete. Znate što se dogodilo Lotovoj ženi? Čitali ste Bibliju?