Sretna nova 1918-ta!

Dugo nisam pisao na svome blogu. Ne, nisam lijen,  nego sve sam više na Face-u, jer mi je ondje lakše i brže reagirati na neke pojave i događaje koji su mi zanimljivi. Hm, a možda i lažem. Naime, primijetio sam da sve manje ljudi posjećuje CroSirmium, a onda i sve ono što želim obznaniti postaje zavijeno velom tajne i mraka. Medijskog. Da, lažem. Nemam vremena za pisanje studioznih postova, jer moram sve više i više raditi i skrbiti za obitelj. Ipak, Uskrs je, pa ću prozboriti ponešto.
Na Veliki Četvrtak, imao samo dosta obveza, pa među ostalim i jednu koja se morala napraviti u kavani. Sjedio sam za poslovnim ručkom, uspješno trljao ruke zbog ugovorenog posla, a onda mi je prišao vlasnik kavane i skoro ushićeno priopćio: "Slušajte, pozovite svoje prijatelje sutra navečer kod mene u kavanu. Bit će živa glazba, dva pjevača i tri pjevačice - tulum do zore!!" Malo sam se zagrcnuo, ali sam uspio izgovoriti: "Pa, sutra je Veliki Petak." Na to će uzbuđeni birtaš još ushićenije: "Da, znam, pa zato sam i angažirao muzikante!"

Očito nije ništa razumio.
Očito biti veliki vjernik ne znači poznavati temelje vjere
.
Sve grmi u Srbiji od hvalospjeva predsjedniku svega srpstva. Nedostaje mu jedino titula patrijarha, pa da povede srpski narod u svijetlu budućnost. A ta budućnost zove se Velika Jugoslavija, ili tako nekako. To je, naime, neka nova državna tvorevina u kojoj bi se našle sve bivše članice one male Jugoslavije, izuzev Slovenije, ali sa dodatkom Albanije. U toj bi državi sadašnji predsjednik svega srpskoga bio predsjednik svima, a svojim bi se podanicima obraćao na jeziku koji bi bio mješavina svih postojećih jezika "sa ovih prostora". Ova inicijativa dolazi iz Rusije i Njemačke, a objeručke su ju prihvatili vodeći hrvatski intelektualci. Cure i dečki koji su pobijedili u Domovinskome ratu, barem oni koji su još živi, mogu se spokojno samoubiti. Uzaludna je bila njihova žrtva, kao što je bila uzaludna i žrtva stotina tisuća stradalih Hrvata za vrijeme Tita. Ova Hrvatska je potrajala nešto dulje od NDH, ali nije ispunila očekivanja svojih stanovnika: da bude država i da bude hrvatska.
Srbija ima povijesnu šansu da, nakon pobjede u I. svjetskom ratu, dobije od saveznika obećani ratni plijen - Bosnu i Hrvatsku. Srbi su, naime, izbrisali posljednjih stotinu godina iz vlastitih sjećanja i iz udžbenika povijesti, tako da je kod njih sada konac 1917. godine i početak ujedinjenja "svih srpskih zemalja", kako vele. Jedino što se između tih sto godina dogodilo je Jasenovac i ustaški zločini nad Srbima, a Tita i Domovinskog rata nije ni bilo! Povijest se piše od 1918. godine, dakle od slijedeće godine, a u toj povijesti više nema mjesta ni za kakvu Hrvatsku, Bosnu, Kosovo ili Crnu Goru.
Jučer, na Veliki Petak, imao sam susret s jednim "prognanim" Srbinom iz Bjelovara. Ne, ne u onoj kavani uz cajke. Kod mene doma. Veli on (ne znajući da u Srbiji, ovoj i ovakvoj, još ima živih Hrvata, pa zvali se oni i Ante): "Hrvati još nisu svjesni da je Srbija pobjednik. Eto, pucaju po svim šavovima, okrenula im leđa i Njemačka, a Rusi kane preuzeti sve vitalne dijelove. Kad-tad vratit ću se u Bjelovar i postati gradonačelnik. A na vratima ureda pisat će ćirilicom moje ime!"
Žali mi se i jedan bivši susjed iz Zemuna, koji danas živi u Istri. "Ante moj, ne moš vjerovati kako je ovdje teško biti Hrvat. Sprdaju nam se! Eto, neki dan, jedan od istarskih poglavara veli kako su u Istri dobrodošle četničke cajke, ali ne i ustaša Thompson. Tražim posao u Torontu i bježim. Samo da mi djeca završe školu."

Sretan Uskrs svima koji znaju što je to.

Tako nam je neugodno dobro...

Sretna nam Hrvatska Nova Godina

 Uvijek se na početku nove godine podsjećamo protekle, sumiramo rezultate i svaki za sebe svodimo nekakav račun kako bismo znali jesmo li bili uspješni ili ne. Ovdje ne mislim samo na materijalne bilance (iako su one visoko po prioritetu), nego i na sve ostale aspekte našeg života. Pa, evo jednog kratkog osvrta, dakako iz kuta Crosirmiuma i tema koje prati.

Hrvatska je ponovno imala izbore. Kad iz Zemuna gledam, čini se da su neke „sile“ natjerale hrvatski establishment da se odrekne Karamarka, Hasanbegovića i desnice u Saboru, kad već nema „lijevog“ Milanovića. Sve što miriše na hrvatsko opasno je po mir u svijetu, kako izgleda. To nasilno „njegovanje“ srpske opcije u Hrvatskoj ne donosi ništa dobro, ali, na žalost, kad netko iz Brisla ili Amerike vikne, hrvatski politički prvaci popuštaju i rade kako im se zapovijedi. Eto, HDZ ostao bez Karamarka, SDP bez Milanovića, a država sve lošije stoji. Dakle, nije Hasanbegović uzrok lošeg stanja u državi.

Eto zašto su Srbi kupili MIG-ove

Slavonija ostaje bez Hrvata! Ovo je generalno najgori scenarij koji se mogao dogoditi. Dat ću samo jedan primjer, mog osobnog prijatelja koji je protjeran iz Srijema 1992. godine. Da, to je prava riječ – protjeran. Zasnovao je obitelj, ima dvoje djece i zaposlio se u jednoj slavonskoj tvornici. Supruga također. Ona je prva ostala bez posla. Nakon nekog vremena – i on. Zatim slijedi rad na crno, pa sezonski na moru, pa... I onda je rekao „Dosta!“, spakirao kufere i otišao u Njemačku.  Danas mu je cijela obitelj u Njemačkoj. On se neće vratiti. Čak ni da u Hrvatskoj bude malo bolje. Vidjeli smo se neki dan i evo njegova objašnjenja: Hrvatska namjerno uništava svoj istok, jer dugoročno nema namjeru investirati u nešto što će biti novo ratno poprište. Naježio sam se dok sam ga slušao.

Dok Slavonija ostaje bez Hrvata i Srbija ostaje bez Srba. No, poznam nekoliko mladih liječnika koji su svoje zaposlenje pronašli u Hrvatskoj, upravo u onim mjestima iz kojih Hrvati bježe. Ne smeta ih „šahovnica“ niti kuna, jer su plaće znatno veće nego u Srbiji. Slaba utjeha za hrvatsku mladež.

Svako malo iz Srbije kreće hajka na ustaše, poput nekadašnjeg ratnog izvještavanja, pa čak i gore. Hrvatska blokira Srbiju – udri po ustašama, Kolinda se ispričava zbog čokoladice – udri po ustašama, postavi se spomen ploča braniteljima koje su ubili Srbi – udri po ustašama. Nema kraja. Ali, zato je cijela nacija oduševljena kupnjom polovnih MIG-ova, koji Srbima trebaju samo zbog ustaša! Nisu problem ni Šiptari, ni Mudžahedini, ni ISIS, već samo Hrvati, odnosno ustaše. A podsjećanja na NDH su svakodnevna. Pa, kad se dogodi da Hrvatska blokira srpske pregovore za ulazak u EU zbog položaja Hrvata u Srbiji, onda je retorika slijedeća: kad bi samo naši Srbi imali takva prava u Hrvatskoj, kao što imaju Hrvati u Srbiji... I onda, naravno, ustvrde da Hrvati žive samo u Subotici i okolici, a i to je upitno, budući se mnogi od njih izjašnjavaju kao Bunjevci, ne i Hrvati. I onda obećaju da će asfaltirati jednu ulicu u Tavankutu. I da: bit će i udžbenika na hrvatskom jeziku. Za onu djecu u Tavankutu i još ponekim mjestima. Srijem i Beograd se ne spominje! Eto, nije problem prenositi na državnoj TV polnoćku iz Beograda koju predvodi Slovenac Hočevar, beogradski nadbiskup, ali nikada se neće dogoditi da se prenosi misa iz Mitrovice, jer će u crkvi biti samo Hrvati i predvodit će je biskup Đuro, također Hrvat. Osobito ako će se na koncu pjevati „blagoslovi napokon hrvatsku domovinu“, a pjevat će se.

Sumirajmo. Novih stotinu tisuća mladih Hrvata pobjeglo je iz svoje domovine, novi predsjednik Vlade samo je uglađenija inačica Sanadera, a kod istočnog susjeda nema promjena. Vjeruju da će obmanuti Nijemce, te ući u EU kao jedina ruska gubernija. Ne zaboravimo, u Srbiji su na vlasti ortodoksni četnici, sudionici ratnih pohoda po susjednim državama, pokretači ratova koje su sve do jednoga izgubili.

Pa, sretno Vam bilo Hrvati. A i Srbima neka je sa srećom. Premda su na dva različita puta, čini se da oba vode ravno u provaliju. Nadam se ne zajedničku.