31 ožujka 2012

Odustani bane!


Lažna obećanja države Srbije 2006.

Talijanski barjak na Jelačićevoj kući, 2008.

Novinarsko pretjerivanje uoči izbora 2012.
 Nisam mogao povjerovati vlastitim očima, prolazeći pokraj rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu koncem ožujka, vidjevši postavljene skele. Očito netko pokušava započeti nekakve radove na njoj. Toliko sam puta pisao o toj kući, ne samo na internetskim portalima, da sam izgubio nadu u ostvarenje ideje o pretvaranju ove kuće u hrvatski centar u kome bi se našlo mjesta za većinu potreba hrvatskoga življa u Srijemu. Uostalom, tko želi može se ovdje podsjetiti na samo jedan od tih vapaja. Pomislih kako je DSHV ipak odustao od investicijskih planova u Subotici, za račun Srijemaca, ali ponovno sam se prevario. Idućeg jutra pročitah vijest najpre u srpskom, a onda i u tzv. hrvatskom tisku (Jutarnji list) o čem se zapravo radi. Prije pet mjeseci, lokal u podrumskim prostorijama ove kuće zakupio je istarski poduzetnik, radi prodaje vina i ostalih špecija s istarskoga područja. Dogodilo se da je protekla zima svojom iznimnom hladnoćom i sniježnim oborinama ozbiljno oštetila banovu kuću, tako da je postala nesigurna za stanovanje, ali i za poslovanje, te je Grad Novi Sad odlučio napraviti neophodne zahvate kako bi se to stanje popravilo.
Bit će Istranin zadovoljan, budući će moći nastaviti s prodajom vina, ali i nekoliko privatnih stanara ove zgrade što će napokon njihov dom dobiti neophodne popravke. Čovjek je lijepo rekao kako mnogo Vojvođana ljetuje u Istri, te da je ovo bio logičan poduzetnički potez.  
 I to je kraj ove tužne priče.
Zahtjev jednog dijela hrvatskog puka za pretvaranjem banove rodne kuće u hrvatski centar (kulturni, politički, povijesni,...) očito predstavlja manjinsku volju cjelokupne hrvatske zajednice u Srbiji. On je predstavljen u izjavi istaknutoga člana hrvatske udruge "Jelačić" iz Petrovaradina, Petra Pifata:  ‘Ovaj, za nas iznimno vrijedan spomenik kulture, sve više je simbol zaborava, nemara i rekao bih čak simbol nepoštovanja kako od onih koji su zaduženi za očuvanje ovakvih objekata, tako i cijele hrvatske zajednice u Vojvodini ali i našoj matici’
Čestitke Petru!
Tek je danas posve razvidno koji su ciljevi političke i kulturne elite Hrvata u Srbiji: materijalna sigurnost i privatni interesi. Očuvanje i njegovanje nacionalnog identiteta, u ovom trenutku, prioritetno je pitanje malog broja Hrvata, te stoga ne čudi što su najglasniji zastupnici iz njihovih redova upravo oni koji uspješno kolaboriraju sa strankama na vlasti radi vlastite koristi, a ne radi svoje osnovne uloge. Tako oni zapravo i nisu hrvatski zastupnici, nego zastupnici vlastitih obitelji. Kad prođu svibanjski izbori, kad „zastupnici“ osiguraju svoje udobne naslonjače, mogu svratiti u istarsku konobu u Petrovaradinu, te pojesti Karađorđev odrezak. Vjerojatno će se Jelačić okretati u grobu, ali koga je briga? Jelo je ukusno, vino je istarsko,... Vuk je sit, Kuntić na broju, a Draža napokon smjenjuje Tita. Karađorđe u ovoj priči uopće nije bitan.
Da ne zaboravim: na ljeto, svi Vojvođani u Istru na more! Oni rijetki, poput Petra Pifata i moje malenkosti, mogu ljetovati i u Hrvatskoj. Osobno, preferiram Zadar.

25 ožujka 2012

Konačno priznanje


Ako je bilo, ili još uvijek ima, osobe „na ovim prostorima“ koja sumnja u političku pozadinu raspada Jugoslavije, evo napokon dokaza,  eksplicitnog, nedvojbenog, da se radilo o težnji srpskog naroda za uspostavljanjem vlastite etničke države koja bi obuhvatila nešto smanjeni teritorij Jugoslavije. U Beogradu, na jednom od većih i značajnijih trgova, Savskome trgu, podignut je spomenik na kome piše: „Žrtvama rata i braniocima otadžbine od 1990. do 1999. godine.“
Svaka je riječ na ovome spomeniku dokaz fašističke ideologije koja je pokretala, a očito i nadalje pokreće, srpsku političku elitu koja uživa potporu velike većine srpskog pučanstva.
Žrtve rata, u ovom smislu, postaju samo Srbi, bez obzira na mjesto boravka. Dakle, od toliko priželjkivane katarze, sučeljavanja s prošlošću, ne samo da nema ništa, nego upravo obratno:  službeno se daje opravdanje za sve što su srpske vlasti učinile u posljednjih dvadesetak godina. „Branioci otadžbine“ tako postaju svi koji su se borili na srpskoj strani, od „balvana“ do NATO-bombardiranja. Definirana je i „otadžbina“ kao prostor koji obuhvaća sve krajeve u kojima su vođene bitke, a termin „Velika Srbija“ se samo tehnički ne spominje, iako se podrazumijeva. Budući da se podizanje spomenika poklopilo s procesom rehabilitacije četničkog komandanta Draže Mihailovića, očito se radi o sinkroniziranoj akciji srpskih vlasti radi završetka definiranja srpske državne misli. Praktički, od 1985. godine traje ovaj proces redefiniranja srpske politike, svoj neuspjeli ratni pokušaj doživio je ratnim porazom, a na sceni je priprema za novi, ma koliko mi htjeli u to ne vjerovati. Desetina generacija mladih Srba već uči u školama po novom programu, po kome je krivotvorena povijest jedina srpska istina, te su tako već pripravni za novi rat, „pravedni rat“ za konačno „oslobođenje“.
Kako bi sve bilo jasnije i razvidnije, odlučio sam postaviti ovdje i izvadak iz Instrukcija koje Draža šalje četničkim komandantima i u kojima se eksplicitno navode ciljevi borbe. Ovo je samo vojni nastavak Moljevićeva i Garašaninova programa koji, očito, ostaje i Tadićev.

Izvadak je u originalnom obliku, na srpskom jeziku.


INSTRUKCIJA DRAŽE MIHAILOVIĆA OD 20. DECEMBRA 1941. KOMANDANTU ČETNIČKIH ODREDA U CRNOJ GORI I KOMANDANTU LIMSKIH ČETNIČKIH ODREDA O ORGANIZACIJI, CILJEVIMA I UPOTREBI ČETNIČKIH ODREDA

 
KOMANDA ČETNIČKIH ODREDA
Jugoslovenske Vojske
GORSKI ŠTAB
Str. Pov. Dj. Br. 370
20. decembra 1941. god.
 
.
.
.

Ciljevi naših odreda jesu:
1.) Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod skiptrom Njegovog Veličanstva Kralja Petra II.
2.) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke.
3.) Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst – Gorica – Istra i Koruška) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.
4) Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.
5.) Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa.
6.) Kazniti sve Ustaše i Muslimane koji su u tragičnim danima nemilosrdno uništavali naš narod.
7.) Kazniti sve one koji su krivi za našu aprilsku katastrofu.
8) U krajevima očišćenim od narodnih manjina i nenacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalne ispravne i poštene porodice).
9.) Osiguranje jednog takvog političkog tela koji će voditi državni brod smerima opštih narodnih težnji i interesa.
10.) Ciljevi su ogromni zato je borba utoliko zahvalnija za one koji se bore za njihovo ostvarenje.
Učinite sve što je u Vašoj moći da se i sav nacijonalni elemenat u Crnoj Gori što pre svrsta u naše odrede jer događaji se redaju vrtoglavom brzinom i ne smeju nas zateći nespremnim.
Sa Komunistima – partizanima ne može biti nikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada nesme biti naš cilj, jer smo mi jedino i isključivo samo vojnici i borci za Kralja, Otadžbinu i slobodan narod.
 
Upotreba četničkih odreda u Crnoj Gori: u danom trenutku!
1.) Jednim delom snaga dejstvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo Polje – Sjenica sa zadatkom očistiti Pešter od Muslimanskog i Arnautskog  življa.
Ove snage moraju tesno sarađivati sa odredima Javorskim i Goliskim.
2.) Delom snage dejstvovati pravcem preko Čakora ka Metohiji sa zadatkom da se na tome pravcu očisti teritorija od Arnauta, kao i da se presretnu oni koji će biti gonjeni iz Peštera – Sandžaka.
Ove snage moraju sarađivati sa snagama pod jedan i Kopaoničkim odredima.
3.) Delom snaga iz oblasti Nikšića dejstvovati pravcem Južnog primorja ka Dubrovniku sa zadatkom da se ovi oslobode.
Ove snage moraju sarađivati sa levom Dangićevom kolonom koja će dejstvovati preko Mostara i
4.) Delom snaga dejstvovati ka Jugu u cilju zauzimanja Skadra.
U svakom slučaju obezbediti Crnu Goru od upada Arnautskih elemenata iz Albanije.
Postupak: sa Arnautima, Muslimanima i Ustašama prema njihovim zaslugama za njihova gnusna nedela prema našem življu t.j. iste treba prepustiti “Narodnom sudu” – prema Hrvatima koji su pod okupacijom Italijana postupiti prema njihovom držanju u danom trenutku.
 


DA ŽIVI NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ PETAR II! DA ŽIVI CEO NAŠ NAROD!
M.P.
 Primljeno k znanju. Raspis upućen radi instrukcije Srpskim komandantima u akta.
 
KOMANDANT:
Đeneralštabni đeneral
Drag. M. Mihailović
Str. pov. br. 10, 10.I.1942.g.
Komandant, pešad. kap. I kl.
M.P.

19 ožujka 2012

Srbija* se vraća kući


Antifašistička koalicija
Viši sud Srbije* spreman je za donošenje jedne od najznačajnijih presuda od stjecanja nezavisnosti 2006. godine. Radi se o rehabilitaciji četničkoga vojvode Dragoljuba Draže Mihajlovića, te šefa kvislinške srpske vlade u vrijeme njemačke okupacije, Milana Nedića. Ovaj se veličanstveni čin ima odigrati u petak, 23.ožujka 2012. godine, te sam odlučio posvetiti mu dužnu  pozornost.


Znakovlje primjereno antifašistima
Još u vrijeme stare Jugoslavije, Srbija* je slovila za čuvara lika i djela partizanskog i komunističkog pokreta, te beskompromisnoga borca za jednakopravnost svih naroda i narodnosti SFRJ. Pod tim se mislilo, valjda, i na Hrvate. Jedini problem je bio u tome što su to sve bila deklarativna naklapanja, a u pozadini je tinjao plan RAM kojim bi se definitivno Srbija* postavila na pijedestal balkanskoga prostora. Svi mi koji živimo u Srbiji svjedoci smo nacionalne diskriminacije po svim pitanjima, napose ako se radi o Hrvatima, Bošnjacima ili Albancima. Nikada se Srbi nisu odricali Draže, niti fašističke prošlosti (i sadašnjosti) SPC, osim deklarativno, u tijelima države krivoga naziva. Kao mladić, teenager, bio sam svjedok četničkoga orgijanja na tulumima po Beogradu i drugdje (dečki su nosili kokarde na remenu, pjevale su se četničke pjesme,...), samo što se to nije moglo vidjeti na TV-u. Danas, kao i posljednjih dvadesetak godina, to je posve normalno. Postojalo je prešutno pravilo da se na rukovodeća mjesta u Srbiji ne smiju postaviti autohtoni Hrvati, osim u saveznim institucijama u kojima je vrijedilo pravilo „ključa“, a i u tom slučaju su postavljani „pošteni“ Hrvati, što je značilo Hrvati po podrijetlu, ali ne i po nacionalnoj privrženosti. Ipak, nitko se nije toliko osmjelio da Hitlerove suradnike proglašava antifašistima, a to je uspjelo Tadiću.

Srpski Che Guevara
Ne trebam dodatno pojašnjavati kako je još 1942. godine Srbija* postala prva Judenfrei država u Europi. To je vjerojatno poznato i g. Zuroffu, za koga vjerujem da će s osobitom radošću primiti vijest iz srpske skupštine. No, u moru istinitih svjedočanstava o četničkom antifašizmu, moram dodati  još jedan iz koga je posve razvidna antifašistička komponenta Dražinoga pokreta.
Hercegovina, ljeto 1942. godine. Djevojčica Anka, devet godina, probuđena je usred noći, skupa sa roditeljima i šestero braće i sestara. U selo su upali četnici, potjerali sve mještane na obližnje brdo, i ondje ih strijeljali. Pali su u prirodni grob, nepristupačnu duboku jamu. Anka je, nekim slučajem, preživjela. Jedva je uspjela sa sebe skloniti mrtva tijela roditelja i susjeda, a onda, natčovječanskim naporima, uspjela se popeti niz strme strane jame na slobodu, pri tome nekoliko puta padavši sa samoga vrha na bezživotna tijela. Prestravljena, krvava i izbezumljena, stigla je do susjednoga sela pred zoru. Da nje nije bilo, nikada se ne bi doznala sudbina nekoliko stotina hercegovačkih Hrvata iz samo jednoga sela. Anku su rođaci preselili u mirniji dio NDH, u Srijem, u kojem se kasnije udala i imala lijepu obitelj. No, ponovno je doživjela četnički pogrom, kad su na njezinu i kuće ostalih susjeda Hrvata bacali bombe isti oni četnici s početka priče. Na koncu je završila u okolici Zagreba, gdje je i umrla.

Potpisnik veseloga izvješća "Srbija je Judenfrei"
Ovu mi je priču ispričala nekoliko mjeseci prije smrti.
Nije ovo usamljeni slučaj, epizoda, incident. Ovo je bila politika, fašistička politika koju je provodila četnička kamarila uz potporu SPC. Program četničkih ideologa ne može se drukčije definirati nego kao fašistički, jer nema drugoga naziva za likvidaciju svih nesrba (misli se na Hrvate i Bošnjake) na teritoriju čija je zapadna granica Karlobag-Karlovac-Virovitica.  Bolno smiješno zvuče riječi četničkoga vojvode Šešelja koji u svojoj završnoj riječi na suđenju u Haagu navodi kako nije moglo biti zločina nad Hrvatima u Vojvodini, budući ondje nije bilo rata, odnosno oružane borbe.  Prema njemu, ni u koncentracijskim logorima nije moglo biti zločina, jer i u njima također nije bilo oružanih sukoba.
Vjerujem da će Zuroff poslati brzojav-čestitku  srpskome predsjedniku Tadiću.
Vjerujem da će srpska državna TV objaviti tko je sve čestitao u svezi rehabilitacije fašizma u Srbiji*.

*Srbija – prva Judenfrei država u Europi, bivša republika SFRJ, nasljednica kvislinške fašističke države koja je koalirala s Hitlerom.

18 ožujka 2012

Amerikanac pregazio Srbina

U veličanstvenom polufinalnom meču na glasovitom teniskom turniru u Indian Wells-u, susreli su se Amerikanac John Isner i Srbin Novak Đoković, aktualni teniski reket broj jedan u svijetu. Odavna  oduševljeni posjetitelji meča i gledatelji kraj malih ekrana nisu gledali takvu predstavu, kao što ju je priredio siloviti Isner! Niti jednoga trenutka ishod meča nije dolazio u pitanje, što je dokaz apsolutne superiornosti fantastičnoga Isnera, čije vrijeme vladavine tek dolazi. Bacao je talentirani Amerikanac u nesvijest očajnog aktualnoga šampiona Đokovića, kome nisu pomogle ni specijalni treninzi, niti posebna ishrana, da se suprotstavi nadahnutom Johnu. U nekoliko navrata Srbin je poslužio kao krpa za brisanje podloge prekrasnog terena u Indian Wellsu, kojom je vješti Isner tako nemilosrdno mahao lijevo-desno. Bila je to prezentacija vrhunskoga tenisa, kojeg je demonstrirao mađioničar teniskog reketa, porazivši do nogu Srbina i učinivši prvi veliki korak ka zasluženom osvajanju vrha svijeta.
Čelični Amerikanac dočekan je u New Yorku od više stotina tisuća oduševljenih Amerikanaca, koji su nosili transparente na kojima je pisalo "Irak je srce Amerike", "Život damo - Afghanistan ne damo", "Iran je USA", "Sirija je USA" "Kosovo je USA"  i ostale. Predsjednik Obama primio je u službenu audijenciju Johna Isnera i odlikovao ga ordenom zasluga za narod. Prezbiterijanski biskupi, skupa sa svojim katoličkim i baptističkim kolegama, te muslimanskim muftijama, također su  odlikovali Johnyja ordenom "Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska", za iznimni doprinos širenju katoličanstva u arapskim zemljama. Isnerovi roditelji, kao i jedan dio bliže rodbine, dobili su pravo na koncesiju 10% uže gradske jezgre New Yorka. U dućanima se pojavio dildo s likom Johny Isnera.

Lijepo zvuči, ha?

03 ožujka 2012

Andy rasturio Srbina

Andy zakucava Srbina
U veličanstvenom polufinalnom meču na glasovitom teniskom turniru u Dubaiu, susreli su se Britanac Andy Murray i Srbin Novak Đoković, aktualni teniski reket broj jedan u svijetu. Odavna  oduševljeni posjetitelji meča i gledatelji kraj malih ekrana nisu gledali takvu predstavu, kao što ju je priredio siloviti Murray! Niti jednoga trenutka ishod meča nije dolazio u pitanje, što je dokaz apsolutne superiornosti fantastičnoga Murraya čije vrijeme vladavine tek dolazi. Bacao je talentirani Englez u nesvijest očajnog aktualnoga šampiona Đokovića, kome nisu pomogle ni specijalni treninzi, niti posebna ishrana, da se suprotstavi nadahnutom Andyju. U nekoliko navrata Srbin je poslužio kao krpa za brisanje podloge prekrasnog terena u Dubaiu, kojom je vješti Murray tako nemilosrdno mahao lijevo-desno. Bila je to prezentacija vrhunskoga tenisa, kojeg je demonstrirao mađioničar teniskog reketa, porazivši do nogu Srbina i učinivši prvi veliki korak ka zasluženom osvajanju vrha svijeta.
Čelični Britanac dočekan je u Londonu od više stotina tisuća oduševljenih Engleza, koji su nosili transparente na kojima je pisalo "Škotska je srce Velike Britanije", "Život damo - Irsku ne damo", "Škotska je Engleska", "Vels je Engleska" "Engleska je Engleska"  i ostale. Kraljica Majka primila je u službenu audijenciju Andyja Murraya i odlikovala ga ordenom zasluga za narod. Prezbiterijanski biskupi, skupa sa svojim katoličkim i baptističkim kolegama, također su  odlikovali Andyja ordenom "Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska", za iznimni doprinos širenju katoličanstva u arapskim zemljama. Andyjevi roditelji, kao i jedan dio bliže rodbine, dobili su pravo na koncesiju 10% užeg gradskog jezgra Londona. U dućanima se pojavio dildo s likom Andyja Murraya.

Ovako bi izgledalo novinarsko izvješće da ga je pisao neki srpski sportski novinar.
U blažem obliku!